Za svog života na moru sam bila dvaput. Jednom da radim i jednom da uživam. Radila sam na Baltičkom, a uživala na Egejskom. Dakle, nemam neko morsko iskustvo, niti spisak stvari koje pakujem u kofer, ni spisak lekova, ni spisak kozmetičkih proizvoda, ni predstavu koliko novca da ponesem. Znam da mi treba pasoš. I kupaći kostim. Možda dva?
Ali, ono bez čega nikad ne idem na more jeste osmeh. Da, osmeh, od uva do uva. Jer, ipak se ide na more. Ako smo namrgođeni svih ostralih dana u godini, red bi bio da ponesemo osmeh i koristimo ga kad god nam se ukaže prilika. Osmehnemo se prodavcu lubenica, konobaru u kafiću, gospođi koja radi na naplatnoj rampi za parking, detetu koje nas je udarilo loptom…I odmah nam je letovanje lepše, i sami smo sebi lepši, i pamtimo to more po osmesima. 🙂
Zatim, obavezno nosim strpljenje. Upakujem ga zajedno s osmehom i vadim u svim napetim situacijama. Autobus kasni. Gužva na granici. Dočeka nas kiša. Sobe nisu spremne. Nema tople vode. Nema interneta u apartmanu.
Autobus će stići. Preći ćemo granicu. Kiša će prestati. Sobe će se urediti. Topla voda će krenuti. Interneta možda neće biti, ali ćemo ga potražiti u obližnjem kafiću. Ili ćemo jednostavno biti bez interneta. Ipak smo došli na more 🙂
I poslednje, ali podjednako važno – tolerancija. Tolerancija ne sme da izostane. Jer, na more ne idemo sami. Tamo će biti na hiljade ljudi. Iz celog sveta. Raznih religija. Različite boje kože. Sa decom ili bez dece. Mladih i starih. Biće i tinejdžera koji će celu noć pevati pod prozorima apartmana. Biće i homoseksualaca. Nudista. Punijih i mršavih. Svi oni će tolerisati nas, iako se ne uklapamo u njihovu grupu. Red je da i mi tolerišemo njih iako se ne uklapaju u našu.
I zaboravih: foto-aparat. Da fotografišem prodavca lubenica, gužvu na granici, neurednu sobu, ponekog nudistu… Da zauvek zapamtim to more. Jedinstveno.
P.S. Tekst sam napisala za učešće u jednoj nagradnoj igri. Nisu me izvukli, ali na more idem svakako. Ovog puta ću upoznati Jonsko more! Već se radujem Pargi. Sad će septembar…
Šta vi nosite na more?
4 replies on “Bez čega ne idem na more?”
Svaka čast na tekstu, lep provod na Jonskom moru bio sam 3 puta (Zakintos, Lefkada i Krf) , nisam bio u Pargi.Ja nosim osmeh i pozitivnu energiju i dobro, par krpica u rancic
Hvala na komentaru! Jedva čekam da vidim i osetim Jonsko more ?
Parga je prelepa. Uživaćete sigurno. Preporučujem da obavezno odete na izlet na Paxos i AntiPaxox ostrva. Ima i divna plaža koja je udaljena nekoliko km od Parge koju isto treba posetiti. Ps: Poslastičarnica na šetalištu ima najukusnije torte koje smo ikada jeli ?
Hvala na komentaru i preporuci ?