Briž, grad – bajka, kako ga mnogi nazivaju, našao se na mojoj putanji u novembru, te sam njegove lepote upoznala u jesenjo – letnjoj atmosferi. Do samog dana kada je trebalo da se sretnemo, nadala sam se sunčanom danu, a kad sam stigla – shvatila sam da su moje nade stvarno bile uslišene.


Dočekao nas je osunčani Briž. Šetajući popločanim ulicama nisam skidala osmeh sa lica. U meni su se mešali sreća, zadovoljstvo, radoznalost, uzbuđenost, i pomalo sete – znala sam da ću ovde moći da uživam samo na jedan dan.
Od prvog koraka dvoumila sam se da li samo da gledam, ili i da fotografišem. Istina – ono što se vidi, oseti i posluša nikada se ne zaboravlja i ostaje urezano zauvek u nama, ali kada ste ovde, veoma je teško odupreti se želji za fotografisanjem – jer većina nas voli da ima i papirnati album uspomena.

Olja i ja smo otkrivale Veneciju severa iz ugla pešaka, koji se sigurno razlikuje od doživljaja onih koji su se vozili čamcem, ili onih koji su grad obišli biciklom. Ali sigurna sam – ne postoji pogrešan način da prihvatite ono što vam ovaj gradić nudi. Šetajući ka starom jezgru grada, pored nas ređale su se lepote.


I – taman kad smo pomislile da je to savršenstvo – glavni gradski trg nas je potpuno razuverio.



Grad se svakako može pohvaliti svojim istorijskim znamenitostima – Belfry tornjem sa koga se pruža veličanstven pogled na grad, Bogorodičnom crkvom visokom 122 metra, Gradskom kućom iz 14. veka, Bazilikom Svete Krvi sa dve kapele, pivarom De Halve Maan , muzejom čokolade…



Međutim, ja Briž nisam doživela kao neki od gradova gde ću po čitav dan obilaziti znamenitosti. Briž je grad za uživanje, grad u kome ćete na svakom koraku osetiti, videti, dodirnuti lepotu – gledajući u bajkovite mostove, u šarenolike kuće koje se ogledaju u vodi i međusobno takmiče u lepoti. Kod svake kuće reći ćete da vam je ona najlepša. Kod sledeće ćete već shvatiti da su sve podjednako lepe i da zajedno čine jednu harmoniju.





To je Briž – grad harmonija. U njemu ničega nema previše. Sve je u skladu, i priroda i građevine, i ljudi koji njime šetaju, i zvukovi koji njime odzvanjaju , i čamci koji njime plove, ptice koje iznad njega lete, mirisi čokolade koji se njime šire… Grad koji budi harmoniju u nama.

I ne da nam da se odmorimo od lepote – čak i u kafiću Jan van Ajk, dok pijete kapućino i jedete belgijsku čokoladu, uživate u pogledu na njegove slike.



I, da li je ovo savršenstvo? Sigurno da jeste. I može se o njemu pisati. Može se o njemu i čitati. Ali treba ga doživeti. Svim čulima.
Kako ste vi doživeli Briž?
Kako ste vi doživeli Briž?

Pingback: Brisel – grad koji miriše na pivo i vafle – Deni putuje