Neplanirano u Brašovu

Kada sam na putovanjima, uglavnom me prati sreća, pa je tako bilo i na mom putovanju po Transilvaniji. Iako nisam planirala da posetim Bran i Brašov prilikom učešća na kampu u rumunskom selu Bekokten, nakon upoznavanja sa divnom gospođom Adom i njenim sinom Sorinom, odlučila sam da sa njima otputujem do njihovog rodnog mesta Brana, a zatim sam se našla i u Brašovu.
Bran je ustvari malo mesto, koje je, zbog Drakulinog dvorca, poznato u svetu. Lokalci se s jedne strane često nerviraju zbog tolikih posetioca, ali, s druge strane, priznaju da im prija što turisti sa svih strana sveta ostavljaju novac u njihovom selu. Oni prvi će vam često reći istinu – da ovo nije pravi Drakulin dvorac. Naime, grof Drakula nije nikad živeo u ovom dvorcu, već ga je samo posećivao. Bez obzira na to, on je svakako vredan vaše posete, barem zbog svog impozantnog izgleda.
27583261_10211111485293475_210683087_n
Kada se nađete u Branu, videćete bezbroj suvenirnica, restorana , kafića posvećenih grofu. Možete probati Drakulinu kafu, Drakulin sendvič, Drakulin burger, Drakulin sladoled, obući majicu sa likom Drakule, ili i sami postati Drakula – kupovinom maske!
27658702_10211111465892990_82262170_n
Ali, pre nego što jedete, pijete, i kupite suvenire, predlažem da kupite kartu za ulaz u dvorac, koja košta oko sedam evra. Kada prođete kroz kapiju, sa leve strane ćete videti muzej grofa Drakule, u koji obavezno treba da uđete pre posete dvorcu. U muzeju ćete saznati sve što treba da znate o Vladu Cepešu i njegovom životu. U samom dvorcu nećete mnogo saznati, jer u njemu možete da vidite samo odaje dvorca, i da pročitate par informacija. Sam dvorac je spolja predivan, međutim, iznutra me nije mnogo oduševio, moguće i zbog toga što je u uzanim prolazima i na spiralnim stepenicama često dolazilo do zastoja zbog ogromne gužve ( bila je subota). Ono što me jeste oduševilo je bašta dvorca, kojom možete prošetati, odmoriti se i napraviti par odličnih fotografija.
27496653_10211111465012968_698934459_n
Pošto su me Ada i Sorin ostavili u Branu, trebalo je da pronađem prevoz do Brašova. Naišla sam na autobusku stanicu, gde sam sa još par turista sačekala međumesni autobus. Karta do Brašova je koštala 4 evra, a putovanje je trajalo oko 45 minuta. Autobus me je ostavio na glavnoj autobuskoj stanici u Brašovu, pa sam odatle gradskim autobusom konačno stigla do centra grada. Naravno, sve to uz pomoć divnih lokalaca, i jednog Catalina, Rumuna koji je došao u Transilvaniju da istražuje transilvanijska sela. Pošto je već bio u Brašovu, ponudio se da mi pokaže grad, tako da sam ovog puta imala i vodiča!
27591361_10211111463652934_1730646960_n
Prvo mesto gde smo zastali, umorni i željni kafe, bio je Bibliotheque Pub, koji se nalazi u samoj pešačkoj zoni, i ima prelepu baštu u pasažu. Ovde smo odmorili, uživajući u kafi, i listajući rumunske knjige
27583383_10211111470253099_1618773064_n
27583782_10211111482733411_535209891_n
Nakon toga uputili smo se ka glavnom trgu Piata Sfatului. Glavna građevina na trgu je Stara gradska većnica iz 1420. godine, koja je danas muzej. Ako se okrenete u krug, videćete mnoštvo šarenih srednjovekovnih građevina, koje, uz samu Gradsku većnicu, čine jedan od najlepših trgova Rumunije.
27496463_10211111517614283_650371949_n
Jedna od najimpresivnijih građevina u Brašovu je Crna crkva ( Biserica Neagră ), koja potiče iz 14. veka. Naziv je dobila zbog toga što su njeni zidovi i delovi krova pocrneli od velikog požara koji se dogodio u 17. veku. Unutrašnjost crkve je renovirana, dok je spoljašnjost ostala netaknuta. Crkva se može posetiti, cena ulaznice je oko dva evra. Kada smo mi bili unutra, nije postojala mogućnost penjanja u toranj, zbog renoviranja, ali ukoliko se nađete tamo, svakako možete pitati.
filename-bulgaria-romania
Naspram glavnog trga videćete veliko brdo na kome stoji naziv grada – podsetiće vas na Holivud! Ovo brdo je ustvari planina Tampa, i kada se popnete na njega, imaćete najbolji pogled na Brašov, sa visine od 955 m. Na brdo se možete popeti peške ili žičarom. Povratna karta za žičaru košta oko 4 evra. Žičara radi do 18h, ali ako ne stignete na nju, možete se spustiti peške do grada. Gore, osim što možete uživati u pogledu na crvene brašovske krovove i predivne srednjovekovne građevine, možete uživati i u hrani koja se sprema u improvizovanom fast food restoranu. Sedeći na panjevima, u hladu, ovde možete napraviti predah i napuniti baterije ( i stomak) za naredne pohode!
27591866_10211111492573657_1804420754_n
Nakon spuštanja žičarom, prošetali smo okolnim ulicama, i odjednom smo se našli u nekoj veoma uskoj ulici – Strada Sforii. Videli smo turiste koji je fotografišu – nije nam bilo jasno zbog čega – pa smo na internetu pročitali da se smatra najužom ulicom istočne Evrope. Eto – naleteli smo na znamenitost, a nismo ni znali! Svakako, bilo je lepo prohodati njome!
27590970_10211111519054319_1035577087_n
Obilazeći ulice, popeli smo se na još jedan vidikovac, skroz na drugoj strani grada, na kome smo našli manji zamak. Pošto je bio zatvoren, nismo saznali ništa o njemu, ali smo sa ovog dela grada mogli da vidimo i novi deo grada. Put to gore je bio strm i naporan, ali ga je olakšalo to što su kuće u ovom delu grada toliko divne , da sam nekoliko puta morala da stanem kako bih fotografisala.
27604334_10211111516334251_417563257_o
27496399_10211111481213373_1901060662_n
27658170_10211111523454429_991871678_n
Pošto je već bilo veče, vratili smo se do trga i uživali u osvetljenom gradu. Primećivalo se da se bliži subota uveče, grad je počeo stvarno da živi. Na trenutak, slušajući ulične svirače i sedeći na klupi, stvarno smo se osetili kao deo ovog grada. Odlučili smo se da kraj našeg dana u Brašovu dočekamo na istom mestu gde smo ga i započeli – a to je Bibliotheque Pub, koji je u večernjim satima vrveo od posetioca, i mladih i starijih.
27496733_10211111505053969_1820412611_n
Pošto sam preko Couchsurfing-a pronašla smeštaj kod jedne Irine, veče sam provela sa njom i jednim Mišom iz Slovačke, koji je takođe bio njen gost, učeći rumunski i pijući rumunsku rakiju – koja je mnogo jača od naše!
Nažalost, rano ujutru morala sam da krenem put Fagaraša, a u mojim mislima ostao je pogled na izlazak sunca u Brašovu, kog ću sigurno ponovo posetiti.
27497503_10211111472693160_299146155_n

0 thoughts on “Neplanirano u Brašovu”

  1. Pingback: Kako se (ne) izgubiti u Transilvaniji – Deni putuje

  2. Pingback: Odgovor na večito pitanje: „Kako toliko putuješ?” – Deni putuje

  3. Prosle jeseni smo putovali na cuvenu noc vestica…i bilo je zaista fascinantno…Karpate sam dozivela toliko emotivno,da uvek pozelim jos jedan povratak…dvorac Peles ,kao iz bajke..Brasov i sva mesta u okolini prepuni ulicnim obelezjima “vestica i duhova”…zaista lep dozivljaj

    1. Hvala Vam na komentaru, zaista mi znači da čujem i Vaše utiske. Transilvaniju sam posetila tri puta, ali tamo sam uvek leti. Sad imam želju da je jednom posetim i krajem oktobra i osetim tu ” jezivu” atmosferu ?

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *