Categories
Grčka Putnica

Autostopom po Sitoniji – I deo

Nakon našeg prvog dana na Sitoniji probudila sam se sa odlukom: stopiraćemo! Iako je bila druga polovina septembra, Sarti je i dalje bio živ. Najviše je bilo turista iz Nemačke i Italije, ali ni naših ljudi nije manjkalo.

Kako smo se brzo spremili za put, tek smo u smeštaju našli vremena da pregledamo mapu Sitonije i vidimo koja će nam biti prva destinacija. Svi su nam govorili da obavezno posetimo Orange plažu, koja je jedna od najlepših, a u blizini je.

Spakovali smo se i izašli na magistralu. Kako je bilo oko 9h ujutro, nije bilo mnogo saobraćaja i odlučili smo da nakon 15 minuta čekanja krenemo peške ka Orange plaži. Bili smo puni entuzijazma tog prvog dana, međutim, posle sat vremena hoda po vrelom asfaltu smo se umorili, i popili svu vodu koju smo poneli. Posle nekog vremena se i naoblačilo i očekivali smo uskoro kišu. A nismo bili ni na pola puta…

Sa naše desne strane smo videli makadam koji je vodio ka nekoj plaži, a na tabli je stajalo Platanitsi. Nismo čuli za tu plažu, ali s obzirom na umor i očekivanu kišu, odlučili smo da se spustimo i nađemo neko sklonište, a kasnije nastavimo ka Orange-u. Platanitsi je ustvari kamp, ali pošto se bližio kraj sezone, nije bilo nikoga od kampera trenutno. Videli smo jedan bar i čuli srpski jezik. Prošetali smo do njega i upoznali ekipu iz Beograda. Kažu, već godinama dolaze na Sitoniju, i smešteni su uvek u mestu Toroni. Međutim, Platanitsi im je omiljena plaža, pa zbog toga tu dođu svaki dan autom i druže se. 15. septembar je bio poslednji dan sezone, i kafić se taj dan zatvarao. Ponudili su nas limunadom, a kako smo seli s njima, tako je počela i prava letnja kiša. Ispred nas bila je prostrana peščana plaža sa plavom zastavicom. Ko bi mogao odoleti da se ne okupa? Voda je kristalno čista, postepeno se ulazi u dubinu, a kako smo se jedini kupali, imali smo plažu za sebe. Kada je sunce ponovo izašlo, pridružio nam se samo jedan nudista koji se sunčao pored nas 😉 Ova plaža nam se toliko svidela da nam uopšte nije bilo žao što smo skratili put i naišli na ovu lepotu. U suton smo se vratili kući u Sarti, a sutradan nam je cilj bila Orange plaža, ali stopom.

31945150_10211767414331291_8109474901452128256_n

31855155_10211767415491320_848855253322301440_n

Sutradan smo imali mnogo više sreće, jer nam je posle par minuta čekanja stao jedan par iz Makedonije. Oni su taj dan išli kući. Vidno umorni, ali i puni utisaka dali su nam preporuke za još par plaža koje treba da vidimo. Do Orange plaže smo baš brzo stigli, zahvalili se, i krenuli ka plaži sa magistrale. Ova plaža je prilično mala, načičkana ležaljkama, i nema dovoljno prostora da stavite svoje peškire. Svi dolaze rano ujutro kako bi zauzeli mesto. Malo me je razočarala ta gužva, ali želela sam da se opustim i uživam u kupanju. Orange Beach je posebno zanimljiva zbog stena koje je okružuju, a dobri plivači mogu da otplivaju do neke od stena u vodi i osame se na njima. Ono što je posebno zanimljivo kod ove plaže jesu uvale koje je okružuju, a do kojih se ne može stići sa glavnog puta, već samo kroz šiblje. Mi smo prošetali do uvale severnije od Orange-a, i tamo potpuno uživali u kupanju i sunčanju, sve dok sunce nije zašlo iza stena. Nismo mogli da saznamo njen tačan naziv neki je zovu Dukina, a neki Megaportokali plaža. Maslinjaci joj daju posebnu mirisnu notu, i prirodan hlad. Voda je tirkizno plava, a vrlo lako se može doplivati do drugog dela plaže, oko jedne stene, kod koje je Marko pronašao pravi mali raj.

31841845_10211767414131286_4415859394042920960_n

31841919_10211767425371567_4675995933844963328_n

Ali, i tog drugog dana, u kasnim popodnevnim satima, počeo je naglo da duva vetar, svi su počeli na brzinu da se pakuju i kreću ka svojim automobilima, a mi smo se našli u nezgodnoj situaciji. Bez prevoza nije bilo šanse da stignemo u smeštaj brzo, a na plaži nije postojalo nikakvo sklonište od kiše. Krenuli smo nazad ka magistrali i videli jedan turistički autobus koji je išao za Sarti. Zaustavili smo ih i mlada devojka – vodič nam je rekla da su iz Mađarske. Zamolili smo ih da nas povezu do Sartija, na šta se ona nasmešila i pitala vozača da nas prime. Posle par minuta bili smo u autobusu sa 60ak Mađara, sve oči su bile uprte u nas, mnogi su se verovatno pitali šta radimo tu…U autobusu su uglavnom bile starije osobe, i izvinjavali su se što nemaju mesta za nas. Ali nama nije bilo teško da stojimo 15ak minuta. Kiša je pljuštala napolju, a oni su nas izbavili. Bili smo im zahvalni do neba.

Trečeg dana naše autostoperske avanture odlučili smo da krenemo južnije od Sartija. Već smo se bili izveštili: krenuli smo ranije, poneli više zaliha vode, odeću za kišu u rancu. Stali smo sa leve strane magistrale i uzbuđeno čekali da vidimo koga ćemo taj dan upoznati. Posle par minuta stao je jedan automobil. Videli smo jedan sredovečni par u kolima, i kada smo im se obratili na engleskom, rekli su nam: „Ma pričajte srpski, da vas ceo svet razume” Kasnije smo saznali da gospođa radi u policiji, tako da nas je verovatno pročitala na prvi pogled 😉 Ovog puta nismo imali tačan cilj, odlučili smo da negde stignemo spontano. „Mi dolazimo na Sitoniju već deset godina, i omiljena plaža nam je Klimataria. Hoćete s nama?” Pristali smo!

31899364_10211767425891580_4128348682611326976_n

Na putu ka Klimatariji želeli su da nas odvedu do plaže Tiganija, do koje je veoma teško stići ako ne znate put. Ispred nas bio je nepregledni lavirint staza. Ali, oni su put do tamo već znali napamet. Sačekali su nas u automobilu dok smo se spustili na kratko do plaže. Tamo smo videli samo jednog kampera koji je upravo oprao veš i sušio ga iznad šatora.

31880770_10211767449372167_3314940326958858240_n

31883008_10211767423091510_423645541033836544_n

Nastavili smo ka Klimatariji, razgovarajući sa, sada već, našim prijateljima iz Beograda. Opustili smo se na praznoj, dugoj peščanoj plaži . Ova plaža takođe je imala plavu zastavicu. Ležeći na ležaljkama i pijući frappe slušali smo tišinu i posmatrali delfine, koji se često vide sa ovog mesta. Dan na Klimatariji mi je bio jedan od najlepših.

31890849_10211767433051759_4171179389272195072_n

31947585_10211767428491645_5245292697878528000_n

Četvrtog dana boravka na Sitoniji napravili smo pauzu sa stopiranjem, jer smo išli na izlet Robinzon. Po prvi put smo imali sve organizovano i nismo morali da brinemo ni o čemu. U jutarnjim satima stigli smo do našeg broda, a kapetan je bio veoma veseo. Kada smo se smestili, čuli smo mađarski, i primetili da su naši drugari iz Mađarske, koji su nam izašli u susret po kišnom danu, takođe na ovom brodu. Opet smo sreli i njihovog vodiča, i saznali da je ona u vezi sa kapetanom. 🙂 Izlet je obuhvatao vožnju ka Orange plaži, koju smo sada videli iz drugog ugla, skakanje sa broda i takmičenje u ronjenju za bocu vina, krstarenje do jedne plaže u blizini mesta Vurvuru, a krajnji cilj bilo je nenaseljeno ostrvo Diaporos, na kom smo jeli suvlaki i pili vino.

31913699_10211767419171412_8062040140173803520_n

31924598_10211767434851804_812622767479324672_n

Osim što ćete videti neke predivne i autom nedokučive plaže Sitonije, ovaj izlet bih preporučila i zbog prave grčke atmosfere. U povratku se pravi žurka, uz zvuke grčke muzike i uz obavezni sirtaki. Boravak na brodu upotpunila je i jedna bakica koja je želea da nas fotografiše. Kako sam sedele da jedne gospođe, bakica nas je uslikala, misleći da smo zajedno. 😉

31945256_10211767448532146_3278029433851609088_n

Sa izleta smo se vratili oko 20h, puni utisaka, ali i preumorni. „Gde ćemo sutra?”, pitala sam Marka. „Možemo do Neos Marmarasa” , odgovorio je.

Nastavak pročitajte ovde .

Categories
Grčka Putnica

Kalimera, Sarti!

Na svoj rođendan, 11. septembra, poželela sam da idem na more. Nakom dva meseca provedena radno na ostrvu Fehmarn u Nemačkoj, želela sam istinski da se odmorim. „Prekasno ste se setili”, govorili su nam po agencijama, „sve je rasprodato još u aprilu.”

Nisam želela da verujem u to, moj optimizam me je, kao i uvek, terao da tražim dalje. Već je bilo veče, a u blizini smo videli jednu agenciju. „Još ovde da pogledamo”, rekla sam, primetivši da je Marko već bio preumoran od traganja. Samo je klimnuo glavom i za tili čas bili smo unutra.

„Mi bismo na more!” – rekla sam uzbuđeno gospođi iz agencije, a ona se blago nasmešila, izvadivši iz fioke jedan katalog. „Baš danas je jedan par odustao. Radi se o Sitoniji, mesto Sarti, vila Arhon. Imamo jednu slobodnu dvokrevetnu sobu. Jeste li zainteresovani? Polazak je 13. septembra, dakle, prekosutra.”

mapa-grcke-sarti

U tom trenutku se i Marko probudio, želeći da sazna više o samoj destinaciji. „Sitonija je srednji prst poluostrva Halkidiki”, pokazivala nam je na karti. „Dakle, letovali biste na Egejskom moru. Ima dosta zanimljivih izleta na koje možete otići, u organizaciji agencije, kao npr. krstarenje do ostrva Diaporos, odlazak do Atosa, poseta Solunu i manastirima Meteora…Možete i iznajmiti automobil ili skuter pa istraživati sami.” Razmišljali smo nepunih dva minuta i pristali! Bilo nam je važno da je priroda lepa, da ima dosta zanimljivih plaža i da nas vreme posluži. Za sve ostalo ćemo se snaći.

Imali smo samo jedan dan da se spakujemo i kupimo sve što nam treba. 13. septembra smestili smo se u autobus – dobili smo, naravno, šarage 🙂 Sedeli smo sa jednom gospođom i njene dve ćerke. One su ovo putovanje uplatile još u maju!

U autobusu nas je dočekalo prvo prijatno iznenađenje: naime, pri uplati aranžmana smo razumeli da imamo devet noćenja u Sartiju. Međutim, u autobusu smo saznali da smo ipak uplatili deset  🙂 Ovo iznenađenje na samom početku slutilo je na jedno od najboljih putovanja ikada. Samo se moja mama pobunila, kada sam joj rekla da ostajemo jedan dan duže 😉

U Sarti smo stigli sutradan oko 11h. Sunčevi zraci mazili su sjajne talase koji su zapljuskivali peščanu gradsku plažu. Primetili smo da ima ljudi, ali da nije gužva, što je bilo savršeno. Naša vila se nalazila na par minuta hoda od plaže. Apartman je bio čist, skromno uređen, ali sasvim dovoljan za nas dvoje.

31358078_10211716225571604_1989902955767136256_n
31369223_10211716230531728_2358852796956016640_n

Čim smo se smestili, krenuli smo u šetnju. Nedostajao mi je taj osećaj bosog šetanja po užarenom pesku. Miris grčkih specijaliteta već nas je mamio, ali odupirali smo mu se, želeći da prvo upoznamo naše mesto. Po ulicama je odzvanjalo „Kalimera!” , vlasnici kafića i restorana pozivali su nas da uđemo i probamo neki njihov specijalitet.

31381358_10211716229011690_670463455970459648_n

U restoranu Neraida imali smo sastanak sa predstavnikom agencije, gde su nam dali sve važne informacije i počastili nas uzoom. Nakon toga ovde smo probali i giros. Pravi grčki užitak! Bila sam jako srećna što sam uspela da ostvarim svoju želju. Ovo je bio moj prvi put u Grčkoj. Posmatrala sam druženje neba i mora. Upijala sam plavetnilo.

U daljini smo videli obrise Atosa. U večernjim satima pošli smo u šetnju do plaže Ahlada. Miris cvetnih bašti i maslina nas je pratio dok smo se penjali uskom kaldrmisanom ulicom ka magistrali, od koje smo se lako spustili ka Ahladi. Na toj najvišoj tački posmatrali smo zalazak sunca, koje se brzo i vešto sakrilo iza Atosa.

31381145_10211716226291622_43667980470452224_n
31337864_10211716224971589_5213540275242139648_n

U povratku smo odlučili da svratimo u neku od rent-a-car agencija kako bismo iznajmili automobil i lakše obilazili Sitoniju narednih dana. Kako smo na brzinu organizovali letovanje, nismo ni razmišljali o međunarodnoj vozačkoj dozvoli. Iz tog razloga nisu nam dozvolili da iznajmimo ni automobil ni skuter…

Marko je predložio plan B – stopiranje! Nisam bila sigurna da je to dobra ideja. Ali, nešto me je vuklo u nepoznato. Nikad do sada nisam stopirala. Možda je sada bilo pravo vreme da probam? U glavi sam, kao prava Devica, pravila listu za i protiv.

Dogovorili smo se da odlučimo ujutro.

A šta se dogodilo narednih dana, pročitajte ovde.

Categories
Grčka Putnica

Proleće u Grčkoj: Olimpska regija

Još od školskih dana želela sam da posetim Grčku. Iako glavna letnja destinacija, smatram da je zemlja za sva godišnja doba. Može da ponudi i kulturu, i istoriju, i zabavu, i otkrivanje i uživanje. Prava destinacija za aktivan odmor.
Na vrhu moje podugačke putničke liste želja nalazili su se i manastiri Meteora. Tražeći zanimljive destinacije za prolećni odmor. pronašla sam ponudu jedne turističke agencije koja je obuhvatala obilazak Soluna, tri noćenja u Paraliji, izlete do manastira Meteora, do Katerinija i Litochora. Tako je u večernjim časovima jednog aprilskog petka 2016. godine počelo naše osvajanje Olimpske regije.
Gospođa vodič nas je srdačno pozdravila – odmah smo primetili da joj srpski nije maternji jezik, zbog čega je par putnika negodovalo. Međutim, nakon nekoliko minuta, shvatili smo da je ona ustvari poreklom iz Grčke i da živi u Srbiji. Dakle, nije mogla postojati bolja osoba u tom trenutku koja bi mogla da nam ispriča sve tajne ove grčke regije, i ne samo to, već i da nam dočara kakvi su Grci zaista, kakav je njihov način života, običaji i sve ostalo što bi jednog putnika moglo zanimati. Nema pitanja na koje nije mogla da odgovori!
Ujutru smo stigli u Solun Dočekala nas je prava aprilka kiša, ali to nije omelo naše raspoloženje. Deo putnika je želeo da poseti fabriku kože, a mi smo odlučili da umesto kupovine iskoristimo vreme za kratko upoznavanje grada. Šetnja, nes kafa, solunska pijaca, poseta Beloj kuli ( zbog kiše se nismo penjali, ali svakako bih preporučila ako vas vreme posluži), crkva svetog Dimitrija…Grad je bio prepun – približavao se Uskrs, solunska pijaca je vrvela od posetioca, i cenkalo se na sve strane.
30007907_10211566958360017_1369212364_n
30020645_10211566951799853_730207830_n
Nakon kratke šetnje Solunom, zajedno smo otišli do vojničkog groblja Zejtinlik. Poseta ovom mestu ostavila je na mene ubedljivo najjači utisak, i potresna priča čika Đorđa, koji već godinama radi ovde kao čuvar. Uvek se obraduje srpskim posetiocima i ponosno i snažno, uprkos svojim godinama i bolesti, ispriča tužnu priču o vojnicima poginulim u Prvom svetskom ratu, i izrecituje stihove Vojislava Ilića Mlađeg, uklesane u granitnoj ploči. Takođe, reći će vam, sa tugom u glasu, da su i njegov deda i otac bili čuvari groblja, i da je on poslednji čuvar iz njegove porodice, pošto nema muških naslednika.
30007343_10211566929119286_1571603100_n
Nakon lepog druženja sa čika Đorđem, i kupovine fotografija Zejtinlika koje izrađuje njegova porodica, krenuli smo put Paralije, gde smo stigli u večernjim časovima i smestili se u apartmane. Neki putnici su se odlučili za odmor u Paraliji – iako vreme nije bilo za kupanje, svakako je blo odlično za šetnju, sladoled, giros, i posetu nekim od diskoteka u večernjim časovima.
29853449_10211566947279740_1339223819_n
Mi smo želeli da otkrijemo sve čari Olimpske regije te smo narednih dana posetili manastire Meteora i radionicu ikona u Kalambaki, gradić Katerini, selo Litochoro i kanjon Enipea, i popeli se na Stavros- jedan od vrhova Olimpa.
Ako u srednjoj školi niste išli na ekskurziju u Grčku ( kao ja) onda smatram da je poseta Meteorima nezaobilazna. Već sam pogled na manastire oduzeće vam dah. Sve vreme obilaska postavljala sam u sebi pitanje: Kako je moguće da su monasi sami, uz pomoć konopaca, mogli ds izgrade manastire na tim visokim strmim stenama? Koliko je samo truda, volje i vere bilo potrebno da se izgradi ovako nešto?
30007446_10211566944879680_1257181752_n
Nekada je gore bilo 20 manastira, ali je sačuvano šest. Njihova izgradnja je počela u 11. veku, i od tada se skoro ništa nije promenilo. Sve knjige i spisi doneti na stene su sačuvani, a sve zbog izvrsne pozicije – ni na nebu ni na zemlji.
29939763_10211566942319616_1699240351_n
Posetili smo manastire Varlam i Veliki Meteori. Varlam je dobio ime po monahu koji se prvi popeo na stenu i počeo izgradnju manastira u 14.veku. Izgradio je ćeliju i malu kapelu. Ovde je živeo sam, veoma skromno. Nakon njegove smrti gradnju su nastavila braća Nektar i Teofan u 16. veku.
29855196_10211566959400043_556330263_n
Manastir Veliki Meteori poznat i pod nazivom Preobraženje, nalazi se na najvišoj steni, na 625 m nadmorske visine. Osnovao ga je Sveti Atanasije Meteorski 1340. godine. Do manastira se može stići preko 200 stepenika. Ne zaboravite da se, prilikom penjanja, par puta okrenete i uživate u pogledu na ovaj zadivljujući kompleks.
29853287_10211566961800103_653714489_n
Bila sam jako uzbuđena i srećna što imam priliku da budem ovde. Do sada sam manastire Meteora gledala samo na fotografijama i divila im se. Međutim, nijedna fotografija ne može da se meri sa doživljajem manastira uživo. U povratku smo svratili u jedan od restorana u Kalambaki, gde smo večerali i po poslednji put uživali u spektakularnom pogledu na svete lebdeće stene.
29920090_10211566935239439_925015826_n
Posle dva prilično sumorna i maglovita dana, trećeg dana našeg putovanja po Grčkoj dočekalo nas je pravo prolećno sunce. Tog dana smo išli u posetu živopisnom gradiću Katerini – glavnom gradu oblasti Pieria, koji se nalazi na oko 6 km od Paralije, ispod planine Olimp.
Katerini ima mali glavni trg, gde se nalazi veliki broj kafića i restorana, i posebno je popularan zbog mogućnosti povoljne kupovine U blizini glavnog trga nalazi se park u kome smo proveli skoro čitav dan. Park je veoma veliki i divno je uređen, prepun fontana i mostića. Predstavlja pravu oazu, kao stvoren je za mir i beg od vrelog dana.Vrme eu Kateriniju smo proveli u šetnji, uz Mythos pivo i giros 😉 Sa klupe smo posmatrali i jednu uzbudljivu partiju šaha dvojice Grka.
29855135_10211566951719851_1548462798_n
29855325_10211566952639874_381338874_n
Poslednji dan našeg boravka u Grčkoj takođe je bio prepun novih utisaka. Išli smo do sela Litochoro, koje se nalazi u podnožju Olimpa, i kanjona Enipea, na čijem kraju se nalazi vodopad – Zevsova kada. Litochoro je malo živopisno mesto, iz koga se pružaju predivni pogledi na Olimp. Kroz Litochoro smo prošetali i posetili Crkvu Svetog Nikole.
29920234_10211566938439519_1939034888_n
30007799_10211566916478970_93418880_n
Nakon šetnje, krenuli smo do kanjona reke Enipea. To je bio jedan od najuzbudljivijih momenata ovog putovanja. Šetali smo uskom stazom dugom oko 2 km tik uz reku, i posmatrali pejzaž, uz miris kiše i šum vode, koji je jedini „kvario ” tišinu. To je bila šetnja za sva ćula, koja mi je pomogla da proširim zonu svog straha od visine. Za mene je to bio prilično hrabar poduhvat, i priznajem da mi je bilo strašno, ali kad smo došli do vodopada Zevskova kada, shvatila sam da se za najlepše bisere prirode vredi pomučiti.
29939487_10211566934839429_688437371_n
Ostatak našeg slobodnog vremena u Paraliji proveli smo u šetnji, sunčanju, kupovini suvenira, a jedno popodne smo prošetali i do Olimpic Beach – a, takođe popularnom letovalištu, do koga se može stići peške iz Paralije za nekih pola sata lagane šetnje.
29855126_10211566947399743_1766630108_n
Vreme provedeno u Grčkoj brzo nam je prošlo i rado bismo sve ispočetka. Kući smo se vratili sa torbom punom granitnog kamenja sa Stavrosa, razglednicama koje je Marko osvojio na nagradnoj igri u autobusu, nekoliko flaša tsipura- grčkog vina koje nam je preporučio jedan od prodavaca u Paraliji. I sa uspomenama koje nikad ne blede.
Da li ste vi posetili ovaj deo Grčke? Kako vam se svidelo?
Ukoliko vam se dopada ovaj tekst, možete pročitati i tekst o mitskoj reci Aheron.
Categories
Austrija Belgija Češka Grčka Italija Letonija Luksemburg Mađarska Makedonija Nemačka Poljska Praktično Putnica Rumunija Slovačka Slovenija Srbija

Odgovor na večito pitanje: „Kako toliko putuješ?”

Nije lako putovati – to je istina.   Od trenutka kada sam napravila blog, dobijam pitanje: Kako toliko putuješ? Ovim tekstom želim da vam dam odgovor na to večito pitanje.

Moje prvo putovanje dogodilo se 1995. godine, kada sam sa porodicom došla iz Republike Srpske u Novi Sad. Sledeće – kada sam imala 16 godina i otputovala sa razredom iz srednje škole na ekskurziju u Budimpeštu.  

Budimpešta
Budimpešta

Dugo sam čekala to putovanje.. Brojala sam dane do trenutka kada će napokon da mi udare taj pečat u pasoš, pa da se i ja mogu pohvaliti time da sam prešla granicu. I, dok su druga deca kukala, žaleći se na nedovoljno prostora u autobusu, mučninu i druge dečije boljke, ja sam veselo sedela u tom autobusu, posmatrajući kroz prozor predele, gradove, reke, šume i prolaznike.  

Ta trodnevna poseta dunavskoj lepotici probudila je u meni želju za putovanjima, za otkrivanjem novog, novih gradova, sela, planina, jezera, za upoznavanjem novih ljudi, njihovih običaja, hrane, načina života. Privlačila me je ta različitost. Tako sam, posle Mađarske, počela da posećujem i druge evropske države

Putujem autobusom i vozom, tek od nedavno avionom

Kada sam zakoračila u putnički svet, nisu bile aktuelne low cost avio kompanije. Putovanje avionom mi je bilo potpuno neekonomično, pa sam do Hamburga i Monpeljea putovala po 24 sata. To su bile slatke muke 🙂

Monpelje, Francuska
Monpelje, Francuska

U busu za Hamburg sam upoznala gospođu Ramonu koja piše krimi romane i redovno mi ih šalje na mejl. Pri putovanju vozom i autobusom možete čuti mnogo različitih priča, tužnih i srećnih, prisustvovati veridbi na sred autoputa, susretu porodice na stanici posle godinu dana…

Prvi put sam poletele ove, 2019. godine, pri putovanju na Siciliju. Pošto mi se svidelo, nadam se da ću ubuduće češće koristiti avion kao prevozno sredstvo, ali samo za dalje destinacije 🙂

Koristim Couchsurfing

Couchsurfing je putnička internet platforma za one koji žele da spavaju kod lokalaca i na taj način dobiju pravi doživljaj zemlje u koju su otputovali. Kao što i sam naziv kaže, vi surfujete kod nekog na kauču.

Moje iskustvo sa CS-om je veoma pozitivno. U Monpeljeu smo Lidija i ja bile smeštene kod dve devojke, one su nas lepo ugostile, napravile nam pravi francuski doručak i upoznale nas sa svojom ludom mačkom 🙂

Luda mačka iz Francuske
Luda mačka iz Francuske

U Brašovu sam prenoćila kod divne Irine, s kojom sam ostala u kontaktu do danas. Coucsurfing je odličan način da upoznate nove ljude, proširite vidike, a i da uštedite.

Zajednica se svakodnevno širi i u skoro svakom mestu na planeti možete naći smeštaj. Svoj profil na CS-u možete napraviti ovde . Što više informacija na profilu – to veća šansa da nađete domaćina, Isto tako, i vi možete biti domaćin i primiti ljude iz zemlje i inostranstva u vaš dom.

Tražila sam sezonske poslove

Na 2. i 3. godini studija sam odlučila da sa par kolega otputujem u Nemačku i tamo radim u jednoj pekari.

Fehmarn, Nemačka
Fehmarn, Nemačka

Ostrvo Fehmarn na Baltičkom moru bilo je naš dom na dva meseca 2013. i 2014. godine. Boravak ovde mi je omogućio da prvi put vidim more, da poboljšam svoje znanje nemačkog jezika, da zaradim, ali i da posetim Hamburg, Libek, Kiel, i predivni Kopenhagen. Ako si student i želiš na sezonski posao u Nemačku, pročitajte ovaj tekst.

Volontirala sam na kampovima u inostranstvu

Želela sam na neki način da spojim ljubav prema nemačkom jeziku, radu sa decom/ mladima i putovanjima. Tako sam u više navrata putovala u Rumuniju i Slovačku,

Sve opcije za volontiranje pronalazila sam na internetu, javljala se organizacijama direktno mejlom. Naravno, poslala sam više od 20 mejlova raznim organizacijama. Od toga su me četiri i pozvale da volontiram. Nakon nekog vremena, unapredili su me u asistenta za obuku novih volontera, te sam dobijala i džeparac. Kako sam se provela u Rumuniji možete saznati ovde.

Bekokten, Rumunija
Bekokten, Rumunija

Želja mi je da bar jedanput odem na kamp preko SCI platforme – koja nudi kratkoročna i dugoročna volontiranja u inostranstvu. Bazu kampova možeš potražiti ovde. Možda se i sretnemo negde naredne godine 🙂

Koristim sajtove za popuste

Svakog ponedeljka pretražim koja se to nova putovanja nude na sajovima za popuste. Na ovim sajtovima agencije nude putovanja po nižim cenama, uz vaučer koji plaćate sajtu.

Prag za 69 evra, Milano za 79, Budimpešta za 36, Krakov za 59 i tako dalje 🙂 Iako su sve autobuski aranžmani, mislim da su veoma povoljni i da se jeftinije od toga ne može naći.

Luksemburg, 2017.
Luksemburg, 2017.

Naše sledeće putovanje preko jednog od ovih sajtova je Toskana – tri noćenja sa doručkom i prevoz za 99 evra 🙂

Sama organizujem izlete na destinaciji

Bilo da putujem sa agencijom ili samostalno, sama organizujem sve izlete na destinaciji. Time pre svega uštedim novac, ali i imam slobodu da u nekom mestu do koga odem ostanem duže ili kraće.

Malgrate, Italija
Malgrate, Italija

Kada smo Marko i ja bili u Italiji, iskoristili smo povoljne italijanske vozove i sami putovali do Komo jezera i obišli predivne gradiće Varenna, Lecco i Malgrate, a voz smo koristili i da bismo otišli do Pavie – stare prestonice Lombardije. Prilikom putovanja u Rigu, drugarica i ja smo takođe vozom otišle do mesta Majori na Baltičkom moru…

Majori, Letonija
Majori, Letonija

Poslednje duže putovanje bilo je po Makedoniji, gde sam koristila lokalni prevoz i iz Ohrida otišla do nekoliko lepih destinacija.

Koristila sam i BlaBlaCar prilikom boravka u Transilvaniji , i putovala sa jednim ljubaznim gospodinom od Sibinja do Segešvara – rodnog mesta grofa Drakule.

Stopirala sam 🙂

Pre nekoliko godina, Marko i ja smo uplatili letovanje na Sitoniji. Na njegov predlog smo deset dana stopirali i obišli skoro celo poluostrvo na taj način. Pritom smo upoznali ljubazne Nemce, Mađare, Italijane, Grke, Makedonce, i par Beograđana koji su nam ponudili prevoz.

Armenistis, Sitonija
Armenistis, Sitonija

O našoj autostoperskoj avanturi možeš čitate ovde i ovde. Volela bih da to nekad ponovimo, a mislim da su grčka ostrva odlična za tako nešto 🙂

Idem na Free walking tours

U skoro svakom evropskom gradu postoje Free Walking Tours – besplatne pešačke ture. Dovoljno je da ih potražite na internetu i rezervišete svoje mesto. Iako su ture besplatne, očekuje se od učesnika da ostave vodiču određenu sumu novca, ukoliko su bili zadovoljni. To uradite obavezno – računajte da su vodiči, uglavnom, volonteri.

Briž. Belgija
Briž. Belgija

Član sam planinarske sekcije

U želji da što više obiđem i prirodne lepote, učlanila sam se u Planinarsko – rekreativnu sekciju Novog Sada. Svoje druženje sa njima započela sam obilaskom kanjona Nere u Rumuniji, a nastavila penjanjem na sva tri vrha Povlena, obilaskom klisure reke Gradac,

Povlen
Povlen

Ovakvi izleti ne iziskuju mnogo novca i uglavnom su jednodnevni, s obzirom na to da sam još uvek amater u planinarenju. Kako je to biti planinar i šta vas očekuje prilikom jedne takve avanture – pročitajte ovde.

Idem na jednodnevne izlete

U nedostaktu vremena i novca, idem na jednodnevne izlete. Pošto živim u Novom Sadu, najbliže mi je da putujem do Mađarske ili Rumunije, ali i da obiđem neka lepa mesta u Vojvodini.

Volimo Sekešfehervar
Volimo Sekešfehervar

Za desetak evra sam posetila Golubačku tvrđavu, nekoliko gradića u Mađarskoj, Temišvar, banju Morahalom, dvorce Vojvodine…Sigurna sam da i ti, u zavisnosti od mesta u kom živiš, možeš posetiti neke zanimljive destinacije.

Nosim osmeh na licu

Možda zvuči kao kliše, ali s osmehom smo svuda dobrodošli. U to sam se uverila bezbroj puta.

Otvorenošću i vedrinom duha možete steći nove prijatelje, ali i uštedeti. Tako je meni jedna Aline iz Temišvara ponudila besplatan prevoz od sela Bekokten do Sibinja, a jedna gospođa iz Brašova do dvorca Bran. Vozač autobusa u Rumuniji mi nije naplatio kartu, jedna Franzi mi je ponudila ključeve svoje kuće na tri dana, jedan momak iz Brašova me je proveo kroz grad i pozvao mi taksi…

Dvorac Bran
Dvorac Bran

Da li si dobio/ la odgovor?

Putovanja nisu potpuno besplatna. Međutim, ako smo malo strpljiviji, praktičniji, ekonomičniji, fleksibilniji i ljubazniji, mogu nas koštati mnogo manje.

Staro selo Sirogojno
Staro selo Sirogojno

Svakako, koliko god novca da potrošimo, obogatićemo se za mnoštvo novih iskustava, poznanstava, novih reči na stranim jezicima, novih različitih novčića u kasici-prasici, novih znanja, ukusa, mirisa, i želja…

Nadam se da sam ovim tekstom odgovorila na tvoje pitanje i da već imaš na umu svoju sledeću destinaciju. Podeli je sa mnom u komentarima!