Stigli smo do kraja još jedne godine. Za neke je ovo bila godina u kojoj su napredovali na ličnom i poslovnom planu, za neke godina odmora, a za mene ovo je bila godina traženja sebe, godina pakovanja i raspakivanja.
I nisu sva ta pakovanja bila turistička i radi zabave i uživanja, mnoga su bila poslovna ili volonterska. Ali, putovanje je putovanje, i svako budi u meni istu dozu entuzijazma.
Godinu 2017. dočekala sam sa Oljom u Tukumsu, malom gradu nadomak Rige, uz liker i prskalice.

Sa svojom letonskom porodicom smo 1. januara imale svečani ručak, a nakon toga krenule ka Vilnjusu.


Vilnjus, prestonica Litvanije, ostavio je poseban utisak na mene, iako, priznajem, od njega nisam previše očekivala. Oduševila me je ogromna novogodišnja jelka, a uživala sam i u penjanju do Tri krsta, odakle se može uživati u pogledu na grad.

Krakov sam 2017. upamtila po snežnoj mećavi. Dočekao nas je beli Wavel dvorac. Dan u Krakovu provela sam bez plana i žurbe, uživala sam uz čaj posmatrajući Rynek iz obližnjih kafića.

Bila sam veoma srećna što mi je Nova godina počela putovanjem, i nadala se da će u tom ritmu i nastaviti.
U martu sam obradovala Milkicu rođendanskim izletom u Temišvar. Provele smo predivan dan u osunčanom gradu na Begeju, a čak smo stigle nešto i da kupimo u tržnom centru!



U martu sam svratila na jedan dan i do Beograda, na koncert jednog od svojih omiljenih bendova Postmodern Jukebox – sa Natašom

Nakon Temišvara sam odlučila da ću i ove godine učestvovati na kampu na nemačkom jeziku u transilvanijskom selu Bekokten, tako da sam shvatila da će 2017. stvarno biti godina putovanja. Iz tog razloga sam počela da držim online časove nemačkog jezika, kako bih iz bilo kog mesta na svetu ( koji ima internet domet) mogla da radim. Ova odluka da držim časove od kuće je pozitivno uticala i na provođenje vremena sa porodicom, što me posebno raduje i ispunjava.

U junu je usledilo moje prvo solo putovanje – u Bekokten sam otišla organizovanim prevozom, ali sam tamo nakon kampa provela nedelju dana potpuno sama. Posetila sam Fagaraš, Sibinj, Segešvar, Brašov i dvorac Bran. Ovo putovanje je za mene bilo jedno od najlepših i najvažnijih iskustava do sada, putovanje na kome sam naučila da verujem sebi, putovanje koje mi je proširilo vidike u svakom smislu. Posle dve nedelje boravka sa Rumunima naučila sam i nekoliko reči i fraza na rumunskom, a tih par reči me je u nekim naočigled bezizlaznim situacijama spasilo.


Nakon dolaska iz Rumunije napisala sam svoj prvi putopis, koji je naišao na odlične kritike, što me je navelo da nastavim da pišem i delim svoje utiske sa putovanja sa širom publikom. Ovaj putopis je kasnije objavljen od strane časopisa Putovanja za dvoje.
Pored rumunskog, ove godine sam naučila i prve reči na italijanskom jeziku – i to online putem sajta https://www.futurelearn.com/ Italijanski sam želela da učim zbog svoje prve posete Italiji, koja je usledila u avgustu. Marko i ja smo posetili Milano, Varennu na Komo jezeru i Paviu. Probali smo pravi italijanski sladoled, kupali se u jezeru, pešačili do utvrđenja Castello di Vezio u mestu Perledo, posetili i živopisni gradić Malgrate…Italija me je oduševila, a ovaj kratki obilazak Lombardije je samo produžio moju bucket listu.



U avgustu i septembru sam imala vremena da se posvetim pisanju i nastavila da kačim svoje tekstove u okviru beleški na svom Facebook profilu.
Tada sam imala i dovoljno vremena da pročitam knjige koje su mi već dugo stojale na polici. Od dvadesetak knjiga koje sam pročitala u tom periodu, najjači utisak na mene ostavila je knjiga „Jakob lažljivac” Jureka Bekera.
U septembru sam proslavila rođendan sa dragim ljudima i dobila najlepše poklone – notese za buduće putopise od Lidije i Dunje, šolju sa putničkim motivima od Olje, kartice za učenje španskog od Nataše, slušalice za kvalitetnije držanje online časova, i vaučer za izlet u Morahalom banju od Milkice. Sigurno jedan od najlepših rođendana!

Olja i ja smo godinama pokušavale da organizujemo zajedničko putovanje. Sticajem okolnosti, obe smo u novembru imale vremena, pa smo odlučile da posetimo Belgiju i Luksemburg. Usledili su Bratislava, Luksemburg, Brisel, Briž, Gent, Antverpen, Mehelen i Salcburg. Uživale smo u slasnim vaflima, belgijskoj čokoladi i pomfritu, posetile nekoliko muzeja, uživale u vožnji belgijskim vozovima, pile kafu u rodnom mestu slikara Jan van Ajka, šetale dolinama reka…Nakon putovanja bilo je inspiracije i za nove putopise…




U decembru sam sa radošću iskoristila svoj rođendanski poklon od Milkice, te smo zajedno otišle na izlet u banju Morahalom u Mađarskoj. To je bio odmor za dušu i telo – termalni bazeni, hidromasaža, saune, tursko kupatilo, i ukusni langoš za kraj učinili su ovaj dan neponovljivim.
Početkom decembra pokrenula sam svoju Facebook stranicu Deni putuje. Par dana nakon toga časopis Travel Magazine objavio je moj putopis o Antverpenu, koji je naišao na odlične komentare. Kraj godine – a početak jedne sasvim nove priče za mene, kojoj se već unapred radujem!
I tako je protekla moja zanimljiva godina – nije ona bila okićena samo putovanjima već i novim ljudima, novim znanjima, knjigama, novim pesmama sa radija, novim uspesima, i ponekim neuspesima, koji su doneli neka nova iskustva i pouke. Par položenih ispita, mnoštvo zagrljaja, suza radosnica, čaša vina/ piva i kockica čokolade…

A vreme između pakovanja i raspakivanja kofera, posla i fakulteta, posvetila sam dragim ljudima – pre svega roditeljima. I već zamišljam njihov izraz lica kada im kažem da opet negde idem – i u ovoj 2018. godini 🙂
A kakva je bila vaša 2017. ? Želim da vam 2018. bude još bolja!