Categories
Novi Sad Srbija

U Novom Sadu kao turista: šta sam novo naučila o svom gradu prilikom tematske šetnje?

Kroz dosadašnja putovanja videla sam mnogo različitih gradova, sela, jezera, planina, nacionalnih parkova, istorijskih spomenika u Evropi. Na svakoj destinaciji sam mnogo toga naučila, probala različita jela, i ponela kući divne uspomene.

Međutim, pre nekog vremena sam shvatila da neke druga mesta poznajem mnogo bolje nego grad u kom živim. Znam njegove ulice, spomenike, građevine, ali ne i dovoljno o njima. Zato sam odlučila da ove godine posvetim neko vreme i Novom Sadu, u okviru tematskih pešačkih tura koje organizuje turistička agencija Putokaz 021.

Pri prvoj tematskoj šetnji naziva Koje tajne krije Novi Sad? saznala sam dosta zanimljivih činjenica o gradu. Odlučila sam da ih podelim s vama i time započnem novu kategoriju na blogu, posvećenu gradu u kom živim. Bilo da ste starosedelac, žitelj ili posetilac, bilo bi lepo da naučite nešto o glavnom gradu Vojvodine.

Pa da krenemo 😉

Šta sam novo naučila o Novom Sadu prilikom tematske šetnje?

1. Prvobitno ime Novog Sada bilo je Racka varoš – Ratzen Stadt, a zatim Petrovaradinski šanac. Ime Novi Sad dobija 1748. godine, kada biva proglašen slobodnim kraljevskim gradom.

2. Novi Sad nema katedralu. Simbol grada i glavno mesto sastanka Novosađana je katolička Crkva Imena Marijinog. Arhitekta Georg Molnar izradio je planove za njenu izgradnju 1892. godine i nije tražio nikakvu nadoknadu za taj posao. Crkva mu se odužila tako što je njegovu bistu postavila ispod hora, što je krajnje neobično za jedno svetovno lice. Toranj crkve visok je 72 metra, a krovna konstrukcija izrađena je od čuvene Žolnai keramike koja se proizvodi u Pečuju.

3. Georg Molnar je izradio i plan za izgradnju novosadske Gradske kuće. Ovog puta je svoj rad naplatio 🙂 Na terasi Gradske kuće su vatrogasci 1907. godine postavili zvono Matilda koje je oglašavalo požare u gradu. Broj udaraca o zvono označavao je broj četvrti u kojoj je u tom trenutku požar.

4. Spomenik Svetozaru Miletiću potstavljen je na Trgu slobode prvi put 1939. godine. Svetozar Miletić bio je jedan od najboljih đaka Jovine gimnazije, političar i u dva navrata gradonačelnik Novog Sada. Bronzani spomenik visine 500 cm rad je vajara Ivana Meštrovića. Za vreme Drugog svetskog rata bio je uklonjen sa trga, a već 1944. vraćen na staro mesto.

5. Novosadska sinagoga izgrađena je u periodu od 1906. do 1909. godine i delo je mađarskog arhitekte Lipota Baumhorna. Njegovi inicijali mogu se videti u središtu rozete koja krasi zgradu izgrađenu u stilu mađarske secesije. Natpis na hebrejskom znači: Neka ovo bude hram svih vera! Ceo kompleks čine Jevrejska škola ( danas Baletska škola), Sinagoga i Jevrejska opština.

6. Električni tramvaj je u Novi Sad stigao 1911. godine. Postojale su dve linije – bela i zelena. U početku su se građani čudili ovoj spravi i nisu je odobravali, alu su se vremenom navikli i zavoleli vožnju. Međutim, s pojavom autobusa, koji su bili znatno ekonomičniji, tramvaj gubi popularnost, i prestaje s radom 1958. godine.

7. Prvu javnu kuću Novi Sad je imao već 1827. godine. Nalazila se u Jevrejskoj ulici i zvala se Kod zlatne devojke. Ulica Arse Teodorovića nekad je bila novosadska ulica crvenih fenjera, sa najvećim brojem javnih kuća u gradu.

8. Jedan od prvih bioskopa u gradu bio je Korzo, otvoren 1913. godine. Prvi prikazani film bio je Detektiv kao lopov, koji je i sniman u Novom Sadu. Fotogenična zgrada prvog bioskopa nalazi se u Zmaj Jovinoj 4, i danas nažalost nema nikakvu namenu.

I nije to sve…Novi Sad ima toliko toga za ispričati. O svojim građevinama, znamenitim ličnostima, palatama koje nagriza zub vremena. Mnoge znamenitosti su i porušene tokom vekova, i danas ih možemo videti samo na starim fotografijama ili o njima pročitati u nekoj monografiji.

Zato sam sa vama želela da podelim informaciju o tematskim šetnjama u gradu, jer se na ovaj način mnogo zanimljivije uči. Kada spojite sliku i priču, dodirnete tu fasadu, provirite kroz tu pukotinu, zaista ćete doživeti Novi Sad onakvim kakav je on nekad zaista bio.

I, baš kao pravi turista, u Novom Sadu sam kupila i razglednice, koje ću poslati širom sveta putem internet platforme Postcrossing. Kao što vidite, one su postale i deo ovog teksta.

Za sve informacije o tematskim šetnjama po Novom Sadumožete se obratiti turističkoj agenciji Putokaz 021. A sledeće nedelje vam donosim priču o zaboravljenim Novosađankama 😉

Da li ste vi ikad bili turista u svom gradu?

Ukoliko vam se sviđa ovaj tekst, možete pročitati i tekst o krstarenju Dunavom sa pogledom na Novi Sad

Categories
Kroz prirodu Novi Sad Srbija

Zalazak sunca na lepom plavom Dunavu

U Novom Sadu živim 22 godine. Od svog prvog detinjeg pogleda na Dunav sa kameničke strane, divim mu se i trudim da budem u njegovoj blizini. U osnovnoj školi smo na velikom odmoru trčali na Fruškogorac i sedeli kraj reke. Dok su dečaci igrali fudbal i pazili da im lopta ne odleti u Dunav, mi devojčice smišljale smo i pevale razne pesmice o njemu, koje smo kasnije zapisivale u svoje spomenare.

Za vreme bombardovanja, meni kao sedmogodišnjakinji bilo je predivno voziti se čamcem ili skelom do Novog Sada i nazad, Dok smo se vozili, gledala sam bojažljivo u dunavske dubine i proučavala ih. Posmatrala sam i druge čamce i brodiće, pitala se: kuda plove?

Kasnije smo se preselili u Novi Sad i sada sam posmatrala Dunav sa suprotne stane. Činio mi se jednako lep, jednako dubok i misteriozan. Opet sam pogledom pratila brodove i čamce. Vremenom ih je bilo sve više, a u meni je rasla želja da se opet provozam magičnom rekom. Ova želja mi se ostvarila posle 22 godine života u ovom gradu.

„Usidreni smo na špicu na Ribarskom ostrvu. Isplovljavamo u 19h. Plovidba traje 2 sata. ” ugledala sam na Facebook stranici Dunavskog raftinga, uz fotografiju zalaska sunca na lepom plavom Dunavu. Pokazala sam Milji fotografiju i opis, i bez reči smo se složile da bi to bio savršen završetak njene posete Novom Sadu. Odmah smo rezervisale svoja mesta. Uzbuđenje u nama je raslo.

38130831_10212342369864820_1171649353018769408_n

Do špica na Ribarcu smo odlučile da dođemo peške, kako bismo upijale julsko sunce. Stigle smo pola sata ranije, a katamaran je već bio usidren, te smo se ubrzo i smestile, zauzimajući neka od najboljih mesta. „Odavde ćete imati divan pogled” – rekla nam je ljubazna Sanja, menadžerka Dunavskog raftinga, koja se brinula za to da svi budu zadovoljni, opušteni i da svi uživaju prilikom ove vožnje.

38260582_10212342370504836_1581836017030135808_n

Zaplovili smo tačno u 19h, kada nas je pozdravio naš kapetan Ćira. Gospodin Ćira nam je objasnio pravila katamarana i zamolio da ih svi poštujemo. Jedno od pravila je bilo i da uživamo – jer ćemo na sredini naše plovidbe doživeti najlepši zalazak sunca ikada, kome su se divili i ljudi sa najudaljenijih i najegzotičnijih delova sveta.

38270451_10212342370744842_6312375192265949184_n

Upijali smo sunčeve zrake i pratili njihov odsjaj u mirnoj vodi, dok smo od našeg kapetana slušali zanimljive anegdote – o ostacima broda koji je potonuo nasred Dunava, o plaži Šodroš na kojoj se neprestano bore čovek i priroda, o najrazličitijim putnicima, koji su, kao i mi, ovde proveli jedno letnje veče…

38120575_10212342372544887_4901132553223667712_n

38194145_10212342371584863_8443377139490750464_n

38195978_10212342372144877_5051928167791460352_n

Zastali smo kod Dunavske kapije – mesta sa kog svi oni koji plove nizvodno prvi put mogu videti Most Slobode i ulaz u Novi Sad. Ovde smo slušali samo mirni žubor vode i gledali sunce koje polako zalazi, menjajući boje – od jarko žute, preko svetlo i tamno naranžaste, do silno crvene… Uživali smo pomno u ovoj sunčevoj predstavi, posle koje je ono zasluženo dobilo gromoglasan aplauz. Još jedan dan se ugasio.

38187154_10212342372984898_4020618507552030720_n

38391621_10212342374704941_910552054802415616_n

Ali naš kapetan je imao još nešto da nam pokaže. Katamaran se okrenuo, mahnuli smo Mačkovom sprudu i krenuli nizvodno, prolazeći pored Kameničke ade i posmatrajući Sremsku Kamenicu sa naše desne srane. Dunav je i dalje bio miran, tiho je sa nama pričao. Vozili smo se dalje uz zvuke bluza i posmatrali pomrčinu i Most slobode.

Odjednom, most je zablistao – na njemu su se upalila svetla, koja su se ogledala u Dunavu. Svidela mi se ova harmonija Dunava i mosta u kasne sate. Prošli smo ispod mosta, zamišljajući želje…

38280434_10212342375784968_8581662502167773184_n

Sledeći prizor bila je osvetljena Petrovaradinska tvrđava, koju sam posmatrala iz mnogih uglova, ali nijedan nije bio lep kao ovaj. Moćno se uzdizala iznad Dunava, pleneći svojom lepotom i snagom. Želela sam da zapamtim ovaj prizor, da ga prepričavam svima…

38130800_10212342382145127_7069227431449591808_n

Prolazeći pored Štranda, ponovo smo stigli u našu luku. Dva sata je prošlo, dva sata koja u mom srcu ostaju urezana kao dva najlepša sata na Dunavu do sada, koje sam podelila sa još 25 putnika iz Srbije, Slovačke, Švedske i Francuske. Doza avanture, doza romantike, doza smeha i muzike, a najveća doza lepote – lepote pored koje živimo, a koje nismo svesni.

Da li ću se ponovo sretati sa Dunavom? Sigurno! Nadam se da ću na njemu stvoriti još mnogo dragih uspomena. A vi? Kakve su vaše uspomene sa Dunava? Da li mislite da je vreme da stvarate nove?