Categories
Kroz prirodu Srbija

Gradac – topla dobrodošlica ledene reke

Vremenom se sve više radujem prirodi i različitim nijansama zelene boje. Priroda me smiri, razbistri mi um, izoštri čula. Posle šetnje po šumi osećam se preporođeno, i sa elanom nastavljam sve svakodnevne obaveze.

I u nedelju sam pobegla u prirodu. Želela sam da slušam samo reku i šuštanje lišća. Želela sam da slušam tišinu. Zbog toga sam otišla na Gradac.

38130118_10212336645161706_1640420431804497920_n

Ponovo se sastala vesela družina iz Planinarsko – rekreativne sekcije FTN-a i u 7h krenulo put Valjeva. Kod Tadića mlina započeli smo šetnju pokraj Gradca, jedne od najlepših reka ovog kraja. Nadošla je prethodnih dana zbog obimnih padavina, ali nam je dozvolila da joj se približimo dovoljno i stignemo i do njenog izvora – nakon nekoliko sati pešačenja.

Prvi deo staze bio je opkoljen visokim koprivama, koje smo spretno izbegavali. Nakon toga, lagana šetnja pretvorila se u pravi planinarski poduhvat – bar za mene. Put nam je otežalo krupno kamenje, polomljeno drveće koje smo morali preskočiti, i jedan strmi uspon koji ne bih uspela da popnem bez pomoći Jasmine i Igora, koji su mi pružili ruku i omogućili mi da se popnem do neke meni sigurne pozicije. Prilikom penjanja s njima, shvatila sam koliko je volja važna da učinimo nešto što nam se do tada činilo nemogućim, i koliko je važno imati oslonac, kako na planini, tako i u životu.

Nakon strmog uspona koji mi se činio nedostižnim, stigli smo do pruge, sa koje se pruža pogled na manastir Ćelije, koji nam je bio poslednja tačka odmora. Na pruzi nas je dočekao i teretni voz, a mi smo razmišljali o tome kako bismo mogli uskočiti u njega, kao u filmovima, i odvesti se u nepoznato. Međutim, čekalo nas je još mnogo pešačenja, prelaska drvenih mostića preko Gradca, uspona i silazaka, kako bismo stigli do vrela.

38026277_10212336649081804_6057759454965792768_n

38241985_10212336648761796_8479955202697330688_n

Usput smo naišli i na Degurićku pećinu, čija voda iz vrela utiče u reku Gradac. Tu smo napravili pauzu i posmatrali kako se kristalno čista voda uliva u reku i kako zajedno odlaze ka svom ušću. Odmorili smo u hladu, podelili hranu i nastavili dalje.

38085141_10212336651481864_9014465235599228928_n

38040871_10212336650201832_3698120124943826944_n

38140425_10212336649521815_7518153734103236608_n

Kako smo se ponovo približavali reci, nazirala su se etno-domaćinstva, čije su nas gazde pozivale da baš kod njih napravimo predah i popijemo neki domaći sok ili rakiju. Ja sam se odlučila za sok od maslačka u etno – domaćinstvu Skok po skok. Pored soka od maslačka, možete popiti i sok od koprive, zove i matičnjaka, i naravno – domaću rakiju. Hrabri su se ovde i okupali u ledenom Gradcu, dok su ostali samo rashladili noge. Meni je bilo dovoljno da, sedeći kraj reke, udišem njenu svežinu.

38026354_10212336655361961_9428861963993088_n

38186254_10212336647121755_7809878220769067008_n

Kada smo prešli drveni mostić sastavljen od dva debla, našli smo se na levoj obali reke, gde smo videli i kupače na improvizovanim plažama od šljunka. Sjatilo se tu dosta Valjevaca sa malom decom, želeći da iskoriste jedan od retkih vrelih dana ovog leta. Mi smo nastavili ka vrelu, do koga smo stigli posle nekih sat vremena hoda po blatnjavoj stazi ukrašenoj krupnim kamenjem. Nije mi više bilo teško – mislila sam, kada sam pregurala ono strmo brdo – mogu i ovo. A tako je i bilo.

38072233_10212336645841723_5014833879580672000_n

Stigavši do vrela, svi smo se smestili na travu i pomno posmatrali kako ledena voda izvire iz stene i prkosno nastavlja svoj put, ne dozvoljavajući da joj iko taj put prekine. Raj za oči i uši. Bilo mi je puno srce jer sam uspela da vidim još jednu prirodnu lepotu naše zemlje. Lepotu koju toliko potcenjujemo, često joj ne dajući priliku da se pokaže.

38139469_10212336644441688_7696009815889281024_n

Za kraj izleta prošetali smo do manastira Ćelije, najlepšeg manastira valjevskog kraja, izgrađenog, prema jednom predanju u 13. veku , a po drugom početkom 15. veka. Duhovna je prestonica srpskog naroda – kako stoji na jednoj od tabli u njegovoj blizini.

38023530_10212336643721670_3994195885926907904_n

Po čemu ću pamtiti Gradac? Po mirisu kantariona, po ukusu soka od maslačka, po žuboru ledene reke, po idiličnim pejzažima koji ne dozvoljavaju da trepnem, i po planinarskom duhu koji je uvek u vazduhu, od početka do kraja pešačenja.

Da li ste vi bili na Gradcu? Kakve uspomene nosite odande?

37993815_210855799594048_6516970795544084480_n

Ako vam se svideo ovaj tekst, pročitajte i ostale tekstove o mestima u kojima priroda vodi glavnu reč: Povlen, Kanjon Nere,  

Želite da počnete da planinarite? Evo šta treba da znate!

2 replies on “Gradac – topla dobrodošlica ledene reke”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *