Categories
Srbija

Viteške borbe na Smederevskoj tvrđavi – romantika i ratobornost na jednom mestu

Da li ste znali da se Svetsko prvenstvo u viteškim borbama Bitka nacija održava već deset godina? I da je ove godine Smederevska tvrđava bila domaćin istog? Nisam ni ja, dok naša grupa, predvođena Srđanom – vodičem turističke agencije Putokaz 021, nije stigla pred bedeme srednjovekovnog ravničarskog utvrđenja.

Plan Smederevske tvrđave
Plan Smederevske tvrđave

Iz Novog Sada ispratila nas je dosadna kiša. Ja sam na ovaj izlet krenula sama, i smestila sam se pored Aške – još jedne solo putnice. Putovanje nam je prošlo u čavrljanju o svemu i svačemu – odmah smo se sprijateljile, i pritom shvatile da imamo isti ukus za obuću. Za ovaj izlet smo obe obule nove cipele za suvo vreme – baš optimistično 🙂

Ali, izgleda da je naš optimizam pobedio, jer smo, pri izlasku iz autobusu, svatili da je kiša stala. Spretno smo izbegavale barice na putu ka ulazu u tvrđavu iz 15. veka.

Smederevska tvrđava
Smederevska tvrđava

Ušavši u njeno dvorište, zapljusnuo nas je talas šarenih odora, potpuni kontrast tmurnom danu koji je bio pred nama. Odzvanjali su udarci mačevima – vitezovi su vežbali za borbu. Bilo je tu oko njih i dama, obučenih u najfinije dvorske haljine, koje su ushićeno čekale da otpočne bitka.

Rsuki predstavnici
Rsuki predstavnici

Bitka nacija je međunarodno takmičenje u viteškim borbama, koje je ove godine održano unutar Smederevske tvrđave od 2. do 7. maja. Okupljeno je oko 300 učesnika iz 40 država sveta. Novo u odnosu na prethodne godine takmičenja bio je okršaj 150 na 150, za koji kažu da je bio pravi spektakl.

Posmatrala sam oklope, odore i oružje koje vitezovi nose. Iznenadila sam se kada sam saznala da sva oprema odgovara pravoj srednjovekovnoj. Materijali od kojih se izrađuju odore i oklopi, njihova težina, te izgled oružja – sve je autentično. Jedino je oružje zatupljeno, kako bi se smanjile povrede. Jedva sam čekala da vidim uživo neku od borbi.

Neki su bili raspoloženi za slikanje
Neki su bili raspoloženi za slikanje

Za to vreme prošetala sam zidinama trougaone tvrđave, koju je podigao despot Đurađ Branković Za jedanaest godina, od 1428. do 1439. godine, na ušću reke Jezave u Dunav, izgrađeni su Mali i Veliki grad. Osim rezidencije despota i zgrade za porodicu, tu se nalaze i bilblioteka, kovnica novca, odaje za sluge i čuvare, te prostorije u kojima je živelo lokalno stanovništvo.

Pogled na Dunav
Pogled na Dunav
Pogled na Dunav
Pogled na ušće Jezave u Dunav

Odličan tekst o istoriji Smedereva i Smederevske tvrđave napisala je Kristina sa bloga According to Kristina – možete ga naći ovde.

Borbe su ubrzo počele. Prvo 1 na 1. Sevali su mačevi, topuzi i buzdovani. Vitezovi su se udarali svom snagom, kao na pravom bojnom polju. Elegantne dame su ih bodrile uzvicima Bravo, bravo. Verujem da je svaka od njih s ponosom posmatrala borbu svog izabranika.

Viteške borbe
Viteške borbe

Od siline udaraca bilo je i povreda. Blagih, doduše, ali meni je i to bilo strašno. Borbe su se nastavljale dok su vitezovi bili na nogama. Kada jedan padne – borba je gotova. Poraženi vitez je po zavšetku borbe odlazio do svoje dame, koja ga je grlila i tešila. Zaista romantično 🙂

Dama teši svog viteza
Dama teši svog viteza

Posmatrala sam i nekoliko borbi žena. Moram priznati da su mi izgledale ratobornije od muškaraca. Već mimikom su pokazivale svoje odlučnost da pobede i njihove borbe su zaista bile uzbudljive. Pored elegantnih haljina i savršenih frizura, na njima su bili i oklopi teški i do 25 kg!

Priprema za borbu
Priprema za borbu

U viteškom kampu – gde su se učesnici smestili pod šatore, vladala je odlična atmosfera. Vitezovi i dame su se družili, upoznavali, svirali i pevali zajedno. Bilo je i onih koji su odmarali u samoći, pripremajući se psihički na borbe koje slede.

A neki su se opuštali gledajući u Dunav – kao jedan od vitezova kog sam srela na bedemima tvrđave.

Vitez se sprema za borbu
Vitez se sprema za borbu

Za kraj sam sa gospođom Gordanom, koju sam upoznala tog dana, prošetala po štandovima na kojima se prodaje srednjovekovna oprema – odore, prsluci, oružje i razni viteški suveniri.

Drago mi je da sam baš tog dana posetila Smederevsku tvrđavu. Zaista sam uživala u posmatranju viteških borbi. Ti raznobojni kostimi i vitezovi iz različitih zemalja obojili su mi dan. Još uvek se ne zna gde će se održati naredna bitka Borbe nacija 2021. Ali, ko zna, možda se i tamo slučajno nađem?

Viteške borbe
Viteške borbe
Posetioci su se takođe obukli u srednjovekovno ruho
Posetioci su se takođe obukli u srednjovekovno ruho

Hvala turističkoj agenciji Putokaz 021 koja je sponzorisala ovaj izlet. Istog dana posetili smo i Golubačku tvrđavu – tekst o najlepšoj tvrđavi na Dunavu možete pročitati ovde.

Categories
Italija

Ostrvo Favinjana, Sicilija – pedalanje po leptiru Mediterana

“Mislila sam da jedan dan odemo do ostrva Favinjana” – rekla nam je Stana, koja je i inicirala i organizovala naše putovanje. Pristala sam bez pogovora, ne pogledavši nijednu fotografiju ovog ostrva. Verujem Stani, iskusnoj putnici, ipak je proputovala pola sveta!

Toliko sam bila srećna što su me ona i njena sestra Marica pozvale da im se pridružim na putešestviju po zapadnoj Siciliji. Mogli su samo da me bace tamo negde kraj mora i ja bih bila zadovoljna 🙂 Ipak, nisu to uradili, već smo dve nedelje kasnije stigli u San Vito Lo Capo, gde smo bili smešteni narednih devet dana.

San Vito Lo Capo
San Vito Lo Capo

Nakon što smo se potpuno odmorili na dugoj peščanoj plaži u našem selu, kako ga je Miloš zvao, bilo je vreme za malo avanture. Na red je došla Favinjana.

Spakovali smo peškire, kupaće kostime, vodu i grickalice za put i krenuli autobusom do luke Trapani. Tamo je trebalo da uhvatimo trajekt u 9:10 i da za 35 minuta kročimo na tlo živopisnog Egadskog ostrva. Egadska ostrva smeštena su u Sredozemnom moru i ima ih tri – Levanzo, Favignana i Marettimo.

Egadska ostrva
Egadska ostrva

Bila sam veoma uzbuđena zbog otkrivanja još jednog dela Evrope. Ostrva su me uvek privlačila, jer sam sigurna da svako od njih krije neku tajnu. Da biste je otkrili, morate se pomučiti – doplivati, doveslati, dojedriti…Ili stići trajektom, kao mi 🙂 Za 22 evra kupili smo povratnu kartu Trapani – Favinjana – Trapani u turističkom info centru preko puta luke. Nestrpljivo smo čekali naš trajekt.

Luka Trapani
Luka Trapani

More je bilo mirno, te vožnju nismo ni osetili. Neki su i zaspali 😉 Ja sam se trudila da vidim plava prostranstva, iako je gospodin koji je sedeo kraj mene uporno pokušavao da mi zakloni prozor. Prošli smo kraj ostrva Levanzo, koje je manje, ali takođe popularno među turistima.

Iskrcali smo se u lučkom gradiću i bacili se u potragu za autobuskom stanicom. Imali smo red vožnje i dogovor je bio da lokalnim prevozom obiđemo tri plaže i gradić Favinjanu. Međutim, devojka sa info pulta u luci nagovorila nas je da iznajmimo bicikl. Ta ideja mi je bila zanimljiva, ali nisam bila sigurna koliko mogu da budem brza i spretna, jer bicikl nisam vozila godinama. Stana me je preduhitrila i – iznajmila četiri bicikla za 30 evra! Nisam imala drugu opciju nego da se pridružim ekipi u pedalanju 🙂

Gradska plaža, Favinjana
Gradska plaža, Favinjana

“Što mi je ovo trebalo”, mislila sam dok sam se nespretno provlačila kroz pešačku zonu. Ipak mi je bilo potrebno 10ak minuta da nađem balans i da se opustim – hvala Bogu, bez ijednog incidenta 😀 Vozila sam poslednja – Stana je imala ulogu navigatora i povremeno fotografa, Miloš je uživao, a Marica je bila tu za slučaj da ja usporim ili da mi zatreba neka pomoć.

Stana - inicijator, navigator, fotograf
Stana – inicijator, navigator, fotograf
Biciklom po Favignani
Biciklom po Favignani – Marica i ja

Ovo je bio prvi put da neko mesto istražujem biciklom. Čim sam se opustila, shvatila sam da to ima nekoliko prednosti. Prvo – nailazili smo na čarobne predele, kraj kojih smo mogli zastati i koje smo mogli posmatrati do mile volje. Drugo – obuzeo me je neopisiv osećaj slobode.

Favinjana
Favinjana

S vetrom u kosi, pedalali smo po makadamu, kamenju, pesku…Mislila sam da će mi biti naporno i teško, ali sam se prevarila. Izgleda da sam potcenila svoje biciklističke sposobnosti 🙂 S vetrom su se mešali mirisi različitog bilja. Jedino što nas je ometalo tog dana bio je nedostatak prirodnog hlada. Smenjivali su se prirodom bujna i potpuno ogoljena prostranstva. Povremeno smo nalazili utočište pod krošnjom nekog osamljenog drveta, a potom nastavljali dalje.

Miloš i Marica
Miloš i Marica

Na Favinjani smo posetili tri plaže. Napravili smo krug: luka – Lido Burrone – Cala Azzurra – Cala Rossa – luka. Ukupno smo biciklom prešli oko 14km.

Plavetnilo Favinjane
Plavetnilo Favinjane

Moram vam reći da su mi se sve tri plaže dopale. Pre svega, zbog pogleda na nijanse plave koje se stapaju sa vedrim nebom. Izrazito čiste, prozirne, očaravajuće. Okružene stenama i teško dostupne, očekuju da se pomučite da biste do njih stigli. I sve bi bilo savršeno, da nismo došli u sezoni meduza 😀

Naravno da nismo znali da je sezona meduza. i naravno da nismo nikoga pitali. Ugledavši prvu plažu, prva je Stana skočila u vodu. Miloš za njom. Marica i ja smo odlučile da ovde samo uživamo u pogledu, jer nismo planirali dugo da se zadržimo. Meni je bilo dovoljno da posmatram, da se isključim, da poslučam tišinu i gledam u plavo. Moju nirvanu prekinuli su Stana i Miloš – Stanu je opekla meduza…

Lido Burrone
Lido Burrone

Svakako – nije bio smak sveta, ali je trebalo da budemo oprezni. Tog dana naučili smo da je najbolje da se mesto opekotine hladi morskom vodom, da će otok smanjiti paradajz presečen na pola i da se opekotina nikako ne treba izlagati suncu niti sušiti peškirom od peska 🙂 Na sreću, Stana je mogla da nastavi pedalanje.

Lido Burrone
Lido Burrone

Na sledećoj plaži – Cala Azzuro, saznali smo da se meduze nalaze samo u jednom delu, te smo se ovde svi rashladili. Ovde u suštini ne postoji prava plaža, već peškir stavite na prvu kamenu gromadu na koju naiđete. Pogled na uvalu je stvarno za pamćenje…

Cala Azzurra
Cala Azzurra

Taman kad smo se svi opustili, videli smo par ljudi koji izlaze iz vode i mažu neku mast. Oni su izgleda navikli na meduze, čim ih otok prođe, vraćaju se u vodu. A mi smo istrčali napolje što smo brže mogli 😀

Cala Azzurra
Cala Azzurra

Treća plaža – Cala Rossa – važi za najlepšu na ostrvu. Za mene je najimpresivnija. Okružena oštrim, kao nožem isečenim stenama, izgledala mi je prilično opasno. Avantura je bila samo spustiti se do nje uskim kamenim stepenicama bez ograde. A dole su nas dočekale prazne prostorije u vidu skladišta. Favinjana je inače bogata kamenolomima, iz kojih se vadi bledi krečnjak – bigar.

Cala Rossa
Cala Rossa
Jedno od skladišta.Cala Rossa
Jedno od skladišta.Cala Rossa

Cala Rossa svoj naziv duguje istorijskom događaju iz 241. godine pre nove ere. U Prvom punskom ratu, ovde su Rimljani pobedili Kartaginjane. Kažu da je tada proteklo mnogo krvi, pa je plaža zbog toga dobila atribut crvena.

Cala Rossa
Cala Rossa

Ovde se nažalost nismo kupali. Primetili smo samo dvoje kupača, a razlog za to nam je bio jasan – opet meduze. Odigrali smo partiju una s pogledom na, kako kažu, jednu od najlepših plaža u Evropi, a zatim se vratili u luku.

Cala Rossa
Cala Rossa

Imali smo još sat vremena do polaska našeg trajekta. Prošetali smo ulicama gradića, kupili razglednice i poneki suvenir. Bili smo pomalo umorni, ali puni utisaka. Videli smo i doživeli nešto sasvim drugačije. Favinjana nas je impresionirala, odgonetnuvši nam neke svoje tajne.

Glavni trg, Favinjana
Glavni trg, Favinjana

Saznali smo da je poznata kao leptir Mediterana, jer njen oblik podseća na leptira raširenih krila. Zatim, da se u njoj krije mnogo pećina u kojima su se nekad skrivali pirati. I, da je sedište zatvora u kom i danas robija veliki broj italijanskih mafijaša. Eto, da sam nekog zgazila biciklom znam gde bih završila 😀

Naši bicikli
Naši bicikli

Nadam se da sam uspela da vam prenesem svoj doživljaj Favinjane. Sigurna sam da ovo ostrvo čuva još mnogo tajni. Kada ga posetite, javite mi. Želela bih da znam šta ste novo otkrili.

Za još zanimljivosti o Favinjani pročitajte ovaj tekst.

A u ovom tekstu saznajte šta još možete posetiti u zapadnoj Siciliji.

Categories
Italija

Putujete na Siciliju? Ovo je osam lokacija zapadne Sicilije koje treba da posetite!

Nedavno sam se vratila sa izvanrednog putešestvija po zapadnoj Siciliji. Po ostrvu smo putovali autobusom, automobilom, biciklom i trajektom i za 12 dana obišli neke od najlepših lokacija koje krase ovu regiju. U ovom tekstu želim da vam predstavim svojih top 8 lokacija koje treba da posetite u zapadnoj Siciliji.

1. Palermo

Glavni grad ostrva je moderan grad veličanstvene arhitekture, u kojoj se ogleda duh prošlih vekova. Palermo su osnovali Feničani, a zatim je bio u posedu Grka, u sastavu Rimskog , pa Vizantijskog carstva, Prvi put je postao glavni grad pod upravom Arapa, koji su mu dali naziv Balarme – i on se zadržao do danas. Grad tada doživljava svoje zlatno doba. Nakon toga osvajaju ga Normani, Španci, Burboni…a 1861. godine postaje deo Kraljevine Italije.

Ulica u Palermu
Ulica u Palermu

Osim zbog arhitekture, Palermo treba posetiti kako bi se osetila prava sicilijanska atmosfera, uz uličnu hranu i vina koja su karakteristična za ovu regiju. I – ono što ćete prvo primetiti kad prošetate njogovim ulicama- Palermo je grad multikulturalnosti, što ga čini intrigantnim i šarenim.

U ovom tekstu pročitajte koje su meni najdraže aktivnosti u Palermu.

Katedrala, Palermo
Katedrala, Palermo

2. Monreale

Ovaj tipični italijanski gradić od Palerma je udaljen 11km. Do njega se lako stiže autobusom 389 sa trga Independenza. Kako leži na brdu, iz Monreale se pruža odličan pogled na prestonicu Sicilije i Tirensko more.

Razlog dolaska većine posetilaca u ovaj gradić jeste katedrala Duomo di Monreale, jedan od najboljih primera normanske arhitekture na Siciliji. Njena izgradnja započela je 1172. godine, za vreme vladavine Vilijama II. Prema legendi, vladar je usnuo san u kom mu je Devica Marija savetovala da poseče stablo rogača ispod koga je zaspao i da na tom mestu sagradi crkvu. Kada se probudio, posekao je drvo i ispod njega pronašao blago, kojim je finansirao izgradnju katedrale.

Danas je ona jedan je od najvažnijih spomenika Italije, a od 2015. godine je pod UNESKO zaštitom.

Katedrala, Monreale
Katedrala, Monreale
Pogled iz dvorišta katedrale, Monreale
Pogled iz dvorišta katedrale, Monreale

3. Prirodni rezervat Lo Zingaro

Prostire se na potezu San Vito Lo Capo – Scopello. Za samo 5 evra, koliko košta ulaznica u ovo živopisno sicilijansko blago. možete da šetate, udišete mirise raznog bilja i uživate u kupanju na sedam savšeno čistih plaža. Usput možete posetiti i nekoliko pećina i muzeja koji prikazuju istoriju ovog područja. Staze su jasno obeležene, a mape i informacije možete dobiti na samom ulazu u rezervat.

Biljni svet Zingara
Biljni svet Zingara
Lo Zingaro
Lo Zingaro

U rezervatu smo posetili dve očaravajuće plaže – Cala dell Uzzo i Tonarella dell Uzzo. Radno vreme rezervata je od 7h, i preporučujem vam da dođete rano kako biste bar neko vreme na plažama mogli da uživate sami. Verujte mi da se rano ustajanje itekako isplati 😉

Cala dell Uzzo, Lo Zingaro
Cala dell Uzzo, Lo Zingaro
Cala Dell Uzzo
Cala Dell Uzzo

4. San Vito Lo Capo

Gradić sa oko 5000 stanovnika, jedno od najpopularnijih letovališta Sicilije. Krase ga 3km duga peščana plaža sa dugim plićakom i kristalno čistom vodom, veliki broj restorana, kafića, suvenirnica, poslastičarnica…

Letovalište nadgledaju planina Monte Monaco s jedne i svetionik San Vito sa druge strane. San Vito Lo Capo je odlična baza za istraživanje zapadne Sicilije. dovoljno mirno za odmor, a i dovoljno sadržajno da vam u njemu ne bude dosadno. Tokom letnjih meseci ovde se održavaju džez koncerti, filmski festival i sportski događaji.

San Vito Lo Capo
San Vito Lo Capo
Plaža u San Vitu
Plaža u San Vitu

5. Eriće

Šarmantni gradić koji leži na vrhu istoimenog brda. Poznat je po mnogobrojnim crkvama, uskim kaldrmisanim ulicama, cvetnim terasama i skladno uređenim dvorištima. Kako se nalazi na brdu, sa njegovog vidikovca se po vedrom danu pruža pogled na celu regiju – mogu se videti Trapani, San Vito Lo Capo, kao i obale Tirenskog mora.

Cvetni kutak, Eriće
Cvetni kutak, Eriće
Jedno od lepo uređenih dvorišta, Eriće
Jedno od lepo uređenih dvorišta, Eriće

6. Segesta

Segesta je jedno od najznačajnijih arheoloških područja na Siciliji. Njen hram potiče iz 5. veka pre nove ere i izgrađen je u dorskom stilu. Iz nepoznatog razloga hram je ostao nezavršen, čemu svedoči činjenica da mu nedostaje krov. Ulaznica za posetu hramu iznosi 3 evra.

Segestin hram
Segestin hram

Tačno preko puta hrama, na brdu Barbaro, nalazi se još jedan istorijski značajan spomenik, a to je grčki amfiteatar. I danas je aktivan, jer se tokom letnjih meseci ovde održavaju razne predstave za oko 4000 gledalaca. Pozorište nažalost nismo posetili, jer je bilo zatvoreno za vreme naše posete.

Priroda u Segesti je zadivljujuća
Priroda u Segesti je zadivljujuća

7. Solane Marsala

U blizini gradića Marsala nalaze se solane iz kojih se tradicionalno još od 1488. godine vadi morska so, metodom koju su koristili drevni Egipćani. Pogled na plavo – roza slana polja ulepšavaju i vetrejače iz 19. veka, a jedna od njih je pretvorena i u muzej soli.

Muzej soli, Marsala
Muzej soli, Marsala
Slane bare, Marsala
Slane bare, Marsala

Okolina Marsale je poznata po vinogradima pa vam savetujem da u ovom simpatičnom gradiću pronađete i neku vinariju u kojoj možete degustirati ili kupiti prava italijanska vina. Na ovom linku možete videti vinske ture u Marsali i pronaći onu koju vam odgovara. Mi smo ovog puta svratili u vinariju Pellegrino i kupili nekoliko boca vina koje smo poneli kući kao suvenir.

Vinarija Pellegrino, Marsala
Vinarija Pellegrino, Marsala

8. Ostrvo Favignana

Jedno od Egadskih ostrva koje se može posetiti u okviru jednodnevnog izleta iz Trapanija. Do njega se stiže trajektom za 30 minuta, a najlakše se može obići biciklom ili skuterom. Favignana je poznata po kamenitim i šljunkovitim, besprekorno čistim plažama u koje ćete se zaljubiti na prvi pogled.

Cala Burroni, Cala Azzuro i Cala Rossa su plaže koje sam posetila verglajući makadamom sa svojim prijateljima. Savetujem vam samo da se pre ulaska u vodu raspitate da li je tada sezona meduza 🙂 O našem izletu na Favinjanu možete čitati ovde.

Cala Burroni, Favignana
Cala Burroni, Favignana
Biciklom po Favignani
Biciklom po Favignani
Nijanse plave na Favignani
Nijanse plave na Favignani

Kako vam se dopada spisak mojih top 8 lokacija zapadne Sicilije? Da li biste nešto dodali/ oduzeli? Volela bih da pročitam vaše odgovore u komentarima.

A ako vam se svideo ovaj tekst, možda vam se dopadnu i praktični vodič za Milano i tekst o izletu na Komo jezero.

Categories
Makedonija Putnica

Vevčani – tradicionalno makedonsko selo koje žubori

Pri planiranju putovanja u Severnu Makedoniju naišla sam na podatak da se u blizini Struge nalazi jedno živopisno selo, poznato po Vevčanskim izvorima. Drago mi je da sam taj podatak zapisala u svoj rokovnik, jer je selo Vevčani bilo najprijatnije iznenađenje na ovom našem putešestviju po zemlji gde večno sunce sja.

Do Vevčana smo putovali preko Struge, gde smo se zadržali nekoliko sati. U Strugi smo više od pola sata čekali autobus do sela, a naišao je taman u trenutku kada smo želeli da odustanemo i da se vratimo u Ohrid. Tog dana je vetar bio baš jak, najavljivali su i kišu…Nadu da će autobus doći dali su nam ljudi na stanici koji su strpljivo čekali čak i duže od nas.

Crni Drim, Struga

Kada smo u daljini videli beli autobus sa natpisom Vevčani, oduševljeno smo skočili sa klupe i pripremili denare za kartu. Povratna karta Struga – Vevčani košta 100 DEN i kupuje se direktno kod vozača. Autobusi voze na svakih sat vremena, a vožnja traje 20ak minuta. Poslednji autobus za Strugu ide u 20h – saznali smo od jedne kovrdžave devojke iz autobusa.

Kako smo se približavali selu, tako je u meni uzbuđenje raslo. U prvom delu vožnje mogla sam kroz prozor posmatrati Ohridsko jezero, a zatim vile i hotele u izgradnji. Zaista ih je mnogo, i sigurna sam da će Struga i cela ova oblast tek turistički zaživeti za nekoliko godina.

Na samom ulazu u selo stoji veliki ćirilićni natpis Vevčani.. Selo je jedino naseljeno mesto istoimene opštine. Veruje se da je nastalo između 6. i 8. veka, kada su se ovde naselili Berziti koji su primili hrišćanstvo.

Izvor: https://journeymacedonia.com/

Vevčani su autentični pre svega zbog arhitekture. Uživali smo u šetnji uskim kaldrmisanim ulicama, prolazeći kraj starinskih makedonskih kuća. Usput smo pozdravljali vredne meštane ovog mirnog mesta, koji nisu navikli na veliki broj turista.

Jedan od najlepših prizora
Žubori na sve strane

Turisti u Vevčane najčešće dolaze 13. i 14. januara, kada se ovde održava Vevčanski karneval povodom proslave Svetog Vasilija. Tada selom paradira karnevalska povorka sačinjena od meštana koji maskama, gestikulacijom i uzvicima oponašaju demone i đavole. Na pozornici , koja se nalazi u samoj blizini autobuske stanice, se tada izvode živopisne predstave, uz muziku tradicionalnog instrumenta zurle.

Amfiteatar Vevčani

Već pri izlasku iz autobusa čuli smo žubor Vevčanskog potoka. Mešao se sa blagim vetrom, koji nam je sada mnogo više prijao nego onaj u Strugi. Pratili smo žubor vode, a nakon par minuta smo ugledali i jedan romantični kutak krivudavog sliva, kraj koga je na klupi sedeo zaljubljeni par. Ulični fenjeri još nisu obasjavali potok. Nadala sam se da ćemo ovde ostati do noći, kako bismo uživali i u tom prizoru.

Šetalište kraj potoka

Vevčanski izvori su, kažu, najlepša prorodna znamenitost ovog mesta i cele Makedonije. Ima ih deset i raštrkani su po planini Jablanici koja se uzdiže nad selom. Deset potoka krči svoj put kroz šume i pećine, sudarajući se i ponovo razilazeći, sve do sela Vevčani. Vijugaju kraj kuća, kroz dvorišta, sporednim i glavnim ulicama, provlače se kroz najsitnije pukotine, čineći da celo selo žubori.

Planina Jablanica se uzdiže nad selom
Na prvi pogled se čini da potok ide kroz garažu 😉

Meštani Vevčana koji imaju posede kraj potoka sagradili su drvene mostiće kako bi sebi olakšali prilaz kućama. Mostovi su jaki i sigurni, i mi smo iskoristili svaki od njih da se popnemo i pod nogama osetimo snagu potoka. Sunce se i dalje supešno borilo sa tmurnim oblacima i obasjavalo krupno kamenje kanjona. Tu, na bajkovitim mostićima nastale su i neke najlepše fotografije sa ovog našeg izleta. Zastajali smo na svakih par minuta, da se okrenemo, da dodirnemo ledenu vodu, da se divimo njenoj bistrini.

Vevčani
Vevčani
Vevčani

Na našem poludnevnom izletu uspeli smo posetiti izvor Jankov kamen, koji se nalazi na 1200 m nadmorske visine. Do njega se lagano stiže peške iz centra sela – dovoljno je samo da pratite potok. Pritom ćete uživati u nekim od najlepših prizora koje samo priroda može da stvori. Doživećete nesalomivu prodornost vode koja krši sve pred sobom, idući ka svom cilju.

Netaknuta priroda Vevčana

Izvor Jankov kamen dosegli smo nakon pola sata lagane šetnje. Gore nas je dočekao jedan štand sa suvenirima i improvizovana blagajna – na kojoj niko nije radio. Ulaznica za posetu izvoru košta 20 DEN, ali nismo imali kome da ostavimo novac.

Međutim, kupili smo dva magneta kao uspomenu na naš dolazak ovde i usput popričali sa vlasnikom suvenirnice. Rekao nam je da će Vevčani tek postati turistička destinacija, i da će ceo projekat uređenja finansirati Evropska unija. Izvori su 1999. godine proglašeni spomenikom prirode i od tada je počelo uređenje celog područja.

Kružnom drvenom stazom prošetali smo do izvora Jankov kamen i odmorili se na jednoj od klupa. Tu, okruženi mirisnom šumom, gledajući u bistre potoke koji se prepliću, sudaraju i sjedinjuju, odmorili smo i dušu i telo. Shvatili smo koliko nam priroda znači, koliko leči, koliko opija.

Na izvoru Jankov kamen
Na izvoru Jankov kamen
Na izvoru Jankov kamen

Nakon šetnje i uživanja u netaknutoj prirodi odlućili smo da se vratimo u centar sela i posetimo restoran Via Ignatia. Za ovaj restoran smo se odlučili jer smo od prijatelja čuli da spremaju izvrsnu hranu, u šta smo se posle i sami uverili. Ono što je zanimljivo ovde je da postoji jedan deo restorana u crnogorskom stilu. Baš tu smo se smestili, jer se u glavnom delu održavala neka proslava. Ne znamo da li je vlasnik Crnogorac ili samo ljubitelj Crne Gore 🙂

Domaće kobasice u restoranu Via Ignatia
Rolovana piletina
Marko u autentičnom crnogorskom ambijentu 😉
Bašta restorana

Pri izlasku iz restorana dočekala nas je suton. Krenuli smo ka autobuskoj stanici, prateći sada već fenjerima obasjan potok. Žuborilo je i dalje, umilno i nežno, a meštani su polako gasili vanjska svetla. Smestili smo se u autobus i puni utisaka krenuli put Struge.

U ruci sam držala magnete sa fotografijama Vevčana. A u srcu sam napravila kutak za još jedno divno mesto.

Da li ste posetili Vevčane? Da li vas je možda ovaj tekst inspirisao da pri sledećoj poseti Makedoniji svratite i do ovog sela?

Ako vam se svideo ovaj tekst, možete pročitati i tekst o opštim informacijama o Ohridu ili tekst o Strugi.

Categories
Makedonija Putnica

Ohrid, Severna Makedonija: opšte informacije o biseru Balkana

Ohrid je ubedljivo jedan od najlepših gradova koji sam do sada posetila. Zbog istorije, lokacije, klime, niskih cena, a pre svega atmosfere koja u njemu vlada Iako leži na jezeru, miriše na more, i odaje utisak pravog mediteranskog gradića.

Ohrid

Pošto smo Marko i ja ovo putovanje organizovali sami, želela bih ovim tekstom da vas motivišem da i vi uradite isto. Moj inboks je prethodnih nedelja bio prepun vaših pitanja, pa ću se potruditi da vam odgovorim na sve nedoumice.

KAKO STIĆI?

Grad Ohrid nalazi se na istoimenom jezeru i od prestonice Severne Makedonije je udaljen oko 170 km. Pošto nemamo automobil, Marko i ja smo iz Novog Sada do Skoplja putovali autobusom. Niš ekspres ima svakodnevne polaske za Skoplje iz Subotice, i pritom prolazi kroz Novi Sad i Beograd, nakon čega nastavlja ka južnoj Srbiji i Kumanovu. Cena redovne povratne karte je nešto više od 5000 din po osobi, dok studenti imaju popust. Sve informacije o polascima možete videti ovde.

Potrebno je da vašu kartu rezervišete unapred, i da je overite pri povratku. Iz Novog Sada do Skoplja smo putovali direktno, dok smo u povratku morali presedati u Nišu. Vožnja je trajala oko 10 sati, zbog pauza i stajanja autobusa u skoro svakom gradu radi kupljenja putnika.

Od Skoplja do Ohrida putovali smo takođe autobusom. Na ovoj relaciji voze dva prevoznika – Galeb i Dafina Tours. Povratna karta košta oko 10 evra, ali ne zaboravite da se sa povratnom kartom morate vratiti sa istim prevoznikom. Obratite pažnju i na dužinu vožnje, jer oni autobusi koji idu preko Bitolja putuju i do 5 sati! Mi smo išli direktno, i ta vožnja je trajala 3 sata. Redove vožnje Skoplje – Ohrid možete videti ovde.

SMEŠTAJ

Naš smeštaj rezervisali smo putem sajta Booking.com. Odlučili smo da se smestimo u Dimar apartmane. Za ovaj smeštaj smo se odlučili zbog dobre lokacije, velikog broja pozitivnih komentara, a i odlične cene – pet noćenja za nas dvoje izašlo nas je 102 evra. Domaćin Dimitar je veoma ljubazan i gostoprimljiv. Imali smo odličnu komunikaciju pre samog dolaska i nije bilo nikakvih problema. Jedina mana apartmana je bila to što nismo imali terasu, ali smo zato imali široki prozor sa predivnim pogledom na stari grad.

Dimar apartman
Dimar apartman
Dimar apartman i pogled 🙂

CENE

Makedonska valuta je makedonski denar. Za 1 evro možete dobiti 61-62 denara. Kursevi u menjačnicama variraju od količine novca koju menjate, tako da je bolje da odmah promenite veću sumu ( npr. 50 evra) nego da više puta menjate pomalo.

U Ohridu su cene malo više u odnosu na ostatak zemlje, ali su ipak pristupačne. Supermarketi u samom centru kraj jezera su odlično snabdeveni i tu možete naći sve što vam treba.

Kao u svakom turističkom mestu, cene u kafićima i restoranima variraju od lokacije. Kafu kraj jezera platićete duplo više nego negde dalje u gradu, jer plaćate i sam pogled 🙂 Ali, ko bi odoleo kafi uz zvuk talasa u sunčan dan?

Ohridsko jezero

HRANA

Makedonska kuhinja je tipična balkanska. U Ohridu je popularno jesti burek i razne vrste pita , kebape ( ćevape), musaku, sarmu, tavče – gravče, i nezaobilaznu šopsku salatu. U samom centru postoji jedna ulica sa turskim specijalitetima koja uvek vrvi od ljudi i veoma je teško naći mesto u vreme ručka, zato predlažem da dođete ranije. Cene su veoma pristupačne i svako će naći nešto za sebe.

Od svih restorana u samom Ohridu smo posetili samo restoran Antika koji mi se dopao zbog ambijenta. Obrok za dve osobe , sa glavnim jelo‚om, hlebom i salatom, izaći će vas od 15-20 evra.

Moram vam priznati da smo u Makedoniji najviše jeli slatkiše. Antep baklava nas je oborila sa nogu! Slasne baklavice u šest različitih ukusa milovale su nam nepce više puta, a moja omiljena je baklava sa pistaćima.

U Antepu će vas dočekati domaćinska atmosfera 😉
Višnja, orasi i pistaći

A drugo omiljeno mesto u Ohridu nam je poslastičarnica Jagoda. Zbog ukusnog trileč kolača koji se topi u ustima ostaće nam zauvek u srcu. Pored trileča, koji je naš favorit, u poslastičarnici možete probati i sladoled, te veliki broj ukusnih domaćih kolača.

Slatkarna Jagoda
Trileč

PREVOZ

Ohrid nije veliki i sve znamenitosti su veoma blizu jedna drugoj, Najlepše je šetati kraj jezera, a zatim se penjati strmim ulicama starog grada. Međutim, od autobuske stanice do samog centra možete ići taksijem. Taksi prevoz je veoma jeftin, ali je potrebno da prvo pitate taksistu koliko košta određena deonica, kako vas ne bi prevario. Mi smo, na primer, prvi put platili 250 denara, a drugi put 100 denara za istu relaciju 🙂

IZLETI

Na ovom putovanju smo, u vidu jednodnevnih i poludnevnih izleta, posetili Zaliv kostiju, Sveti Naum, Strugu i Vevčane. Do svih ovih mesta putovali smo lokalnim prevozom – kombijem ili autobusom. Na ovaj način upoznali smo dosta lokalnog stanovništva i uspeli da vidimo mnogo više nego sa organizovanim turama.

Zaliv kostiju i manastir Sveti Naum posetili smo u istom danu. Povratna karta autobusom za jednu osobu iznosila je samo 220 denara Pre podne smo proveli obilazeći Zaliv kostiju – repliku praistorijskog naselja u vidu sojenica izrađenih od blata i trske. Ulaznica za ovaj muzej na vodi košta 100 denara.

Zaliv kostiju
Zaliv kostiju – muzej na vodi

Manastir Sveti Naum potiče iz 9. veka i udaljen je od grada Ohrida 29 km. Na istom području nalaze se i ušće Crnog Drima, i još tri manastira vredna posete, kao i veliki broj suvenirnica i prodavnica. Ručali smo u poznatom restoranu Ostrvo, uz muziku uživo.

Manastir Sveti Naum
Ručak u restoranu Ostrvo

Struga je takođe grad na Ohridskom jezeru, najposećeniji u avgustu, kada je jezero najtoplije. To je grad poezije i vetra koji struže. Tekst o Strugi sam pisala ovde.

Crni Drim – Struga

Najveće otkriče na ovom putovanju za nas je bilo selo Vevčani. Do njega smo stigli preko Struge, lokalnim autobusom. Zahvaljujući potoku koji izvire na brdu iznad i teče kroz celo selo, Vevčani su poznati kao selo koje žubori, a više o njemu možete saznati ovde.

Vevčani

Nadam se da će vam ovaj tekst pomoći u organizaciji putovanja u Ohrid. U nekim od narednih tekstova donosim vam spisak svojim omiljenih aktivnosti u ovom biseru Balkana!

A ako vas zanima kako stići i šta obići na Komo jezeru, pročitajte ovaj tekst

Categories
Srbija

Tvrđava Golubački grad – tamo gde je Dunav najširi

Tvđava Golubački grad svojom lepotom krasi desnu obalu Dunava i deo je Nacionalnog parka Đerdap- Ne zna se ko ju je i kada tačno podigao, ali prvi put se u istorijskim izvorima spominje 1335. godine kao tvrđava sa ugarskom posadom.

Tu, na samom ulazu u Đerdapsku klisuru, na okomitoj steni , svoje mesto je zauzela srednjovekovna lepotica. Tokom burne istorije oko nje su se najviše otimali Turci i Ugari. 1867. godine pripala je srpskom knezu Mihailu Obrenoviću.

Tvrđava je dugo bila zapostavljena, a 2012 godine napokon je započela njena obnova. Svečano je otvorena za posetioce 29. marta 2019. godine. Pošto nikada nisam imala prilku da je posetim, prijatno me je iznenadio poziv Marijane iz turističke agencije Putokaz 021 da s njima pođen na izlet. Naravno, prihvatila sam!

Na izletu smo obišli Smederevsku tvrđavu, Viminacijum i Srebrno jezero, a Golubačka tvrđava je bila vrhunac našeg putovanja. Zbog toga prvi tekst sa putešestvija posvećujem baš njoj.

Tvrđava Golubački grad

Do Golupca smo stigli u ranim popodnevnim časovima, što je bio pun pogodak, jer nije bilo gužve. Dok smo joj se približavali, doživeli smo veličanstvene prizore. Suncem okupani Dunav i tvrđava u svom sjaju izmamili su nam uzdah na prvi pogled.

Prvi pogled na tvrđavu

Čim smo izašli iz autobusa, pohrlili smo kao ulazu želeći da je vidimo izbliza. Zaista je izgledala svetski, mnogo lepša nego na bilo kojoj fotografiji koju sam pre dolaska videla. Ima deset kula – povikao je neko iz grupe, a ja sam se dala u brojanje. Razmišljala sam da li ću i dokle smeti da se popnem, jer imam strah od visine. Ali, savladaću ga nekako, ipak sam samo danas ovde.

Na ulazu

Ubrzo je došao i naš vodič Srđan i podelio nam ulaznice. Krenuli smo ka ulazu tvrđave, svi sa osmesima na licima i fotoaparatima u rukama. Trudila sam se da što manje gledam kroz kameru, ali nekoliko fotografija se moralo napraviti 🙂

Po ulasku u tvrđavu dočekao nas je lokalni vodič i poveo u vizitorski centar – Palatu. Tu smo se smestili, i, zaštićeni od košave, poslušali priču o Golubačkom gradu. Vodič nam je pričao o istoriji, značaju, revitalizaciji tvrđave i planovima za budućnost. Skrenuo nam je pažnju i na hamam sa devet prostorija, koji tek treba da bude renoviran. Ako želite da saznate više o tvrđavi, posetite ovaj link. Iz vizitorskog centra posmatrali smo Dunav – čija širina ovde iznosi čak 6500 m!

Pogled iz Palate

Nakon predavanja, bilo je vreme za posetu i penjanje u kule. Do kog ćete nivoa moći da se popnete, zavisi od ulaznice koju ste kupili. Cene ulaznice su sledeće: zelena zona ( tri kule i Palata) 600 din, plava ( srednje teška zona) 800 din, crvena ( teška zona) 800 din i crna ( izuzetno teška zona) 1200 din. Plava, crvena i crna zona dozvoljene su samo punoletnim licima, i zahtevaju pratnju vodiča.

Jedna od kula

Mi smo imali ulaznice za zelenu zonu, što je meni potpuno odgovaralo. Mogli smo prošetati najnižim nivoom tvrđave i posetiti tri kule. Meni su klecala kolena već pri penjanju ka ove tri kule, jer ne volim stepenice u vidu metalnih konstrukcija. Silaženje mi je još teže palo 😀 Ali, vredelo je zbog pogleda na Dunav i na susednu Rumuniju, koju već znate da obožavam.

Iza je Rumunija .)

Nakon obilaska kula imali smo još dovoljno vremena da prošetamo uređenom stazom kraj Dunava i da upijamo sunce, gledajući tvrđavu sa svih strana. Pošto je već bio kraj radnog vremena tvrđave, nismo imali vremena da kupimo neki suvenir- Ali, ono što smo videli tog dana bilo je dovoljno da ovaj izlet u nama ostavi neizbrisiv trag.

Šetnja kraj Dunava s pogledom na tvrđavu

Ako odlućite da samostalno posetite tvrđavu, imajte na umu da je radno vreme u letnjim mesecima od 10 do 17h, a poslednji ulazak u 16:30h. Ponedeljkom je tvrđava zatvorena za posetioce.

Ako imate vremena, možete tvrđavu posmatrati iz brodića. Sve informacije o krstarenju Dunavom s pogledom na Golubački grad možete naći ovde.

A ako biste pak želeli da posetu tvrđavi upakujete u izlet Tvrđave na Dunavi i Viminacijum, možete se obratiti turističkoj agenciji Putokaz 021. Naredni termin je već 15. jun!

Zahvaljujem se Marijani koja me je pozvala i omogućila da otkrijem još jedan biser na Dunavu, Nadam se da će u budućnosti biti još prilika da zajedno upoznajemo Srbiju!

Ako vam se svideo ovaj tekst, možda vam se dopadne i tekst o krstarenju po Dunavu u susret zalasku sunca.

Categories
Makedonija Putnica

Struga, Makedonija – vetar i poezija na Ohridskom jezeru

Tog jutra nas je u Ohridu probudilo sunce. Zubato, doduše. Ruku pod ruku sa jakim vetrom. Ali na to smo već bili navikli – u Ohridu smo bili već četiri dana. Spakovali smo se i krenuli ka autobuskoj stanici, u nadi da nećemo zakasniti na autobus za Strugu.

Struga je gradić na obali Ohridskog jezera, bliže granici sa Albanijom. Od grada Ohrida je udaljen 15 km, a ako ne idete sopstvenim prevozom možete ići taksijem ili lokalnim autobusom. Mi na putovanjima uvek biramo lokalni prevoz, a tako je bilo i ovog puta.

Stanicu smo pronašli uz pomoć uputstava ljubazne radnice u prodavnici plastike. Kako smo se približavali stanici, naišao je i beli mini bus, Savršen tajming, pomislila sam. Spremili smo 200 denara za dve povratne karte Ohrid -Struga – Ohrid i – krenuli.

Vožnja do Struge traje oko pola sata. Jedna deonica puta vodi obalom jezera i pogledi su fanstastični. Marko i ja smo jedini bili zainteresovani za gledanje kroz prozor. I ne čudi, jer smo u autobusu jedini bili turisti.

Približavajući se Strugi, primetili smo veliki broj gradilišta, novoizgrađenih hotela, vila za izdavanje. Gradić je i sada turistički atraktivan, a čini mi se da će to tek postati narednih godina. Oni koji su letovali u Strugi i na Ohridskom jezeru rekli su nam da je najbolji period za kupanje u avgustu, jer je tek tada voda dovoljno topla.

Kad smo stigli, shvatila sam da sam imala sasvim pogrešnu viziju o gradiću. Mislila sam da je prepun znamenitosti i da će nam trebati ceo dan da ga obiđemo. Usledilo je blago razočaranje, jer se sve što možemo videti nalazi u užem centru. Ali, to ne znači da nam je bilo loše 🙂

Pešačka zona
Glavna ulica u Strugi

Prošetali smo glavnom pešačkom zonom, prepunom buregdžinica, poslastičarnica i prodavnica. Tog dana se u Strugi sjatilo na stotine srednjoškolaca, koji su ovde došli na ekskurziju. Mešali su se mirisi bureka, ćevapa i baklave, a redovi su svuda bili predugački pa smo odustali od ručka i uputili se dalje ka Crnom Drimu, koji grad deli na dva dela.

Struška pijaca

Pri prelasku mosta odmah sam se složila sa verovanjem da je Struga naziv dobila po vetru koji struže. Jer, on je zaista bio neumoljiv. Utoplila sam se maramom i odlučila da me vetar neće pokolebati. On je ovde čak bio i jedna od atrakcija 🙂

Crni Drim

Na desnoj obali reke naišli smo na rodnu kuću i spomenik braće Miladinov – najpoznatijih Stružana. Dimitar i Konstantin prvo su sakupljali i zapisivali makedonske narodne pesme. Konstantin kasnije i sam počinje pisati poeziju i smatra se osnivačem makedonskog umetničkog stvaralaštva. Najpoznatija njegova pesma, od ukupno petnaest, je Tuga za jugom, kojom se svake godine otvaraju Struške poetske večeri. Tekst pesme ispisan je i na mermernoj ploči ispred rodne kuće pesnika.

Braća Miladinov

Od ručka smo bili odustali, ali kafu nismo mogli propustiti. Više puta smo prešli preko mostova na Drimu i smestili se u nepušački kafe LM. Uz miris kapućina i tihu muziku s radija ugrejali smo se i napravili okvirni plan za dalje.

Kutak u kafeu LM

Posle sat vremena stajali smo na mostu i posmatrali mesto gde Crni Drim ističe iz Ohridskog jezera, a zatim dalje putuje kroz Strugu. Zeleno se izlivalo iz plavog, dok se plavo postepeno širilo izvan granica našeg vidokruga. Ne samo tada, već pri svakom pogledu na Ohridsko jezero osećala sam se kao na moru. Tako je i izgledalo i mirisalo.

Mesto gde Crni Drim ističe iz jezera

Uputili smo se ka obali, prkoseći snažnom vetru koji je bacao talase. Pesak pod nogama i pogled u daljinu probudili su u meni neke divne emocije. A onda smo pogledali desno i ugledali čuveni trščani sprud – motiv koji smo videli na svakoj razglednici odavde. A ispred njega – raznobojni čamci, koji čekaju da se ponovo oslobode stega i zaplove.

Plaža u Strugi
Trščani sprud, Struga
Brodići na jezeru

Samo ovaj prizor ispunio je sva moja očekivanja o Strugi. Nije bilo starog grada, bezbroj znamenitosti, suvenirnica na svakom ćošku. Ali, bilo je duše i autentičnosti, a to je ono što se pamti kada se zaborave brojke, imena i skulpture. Postidela sam se što sam gradu presudila odmah pri dolasku, ali sam bila i srećna što smo mu dali šansu da nas osvoji.

Šetalište kraj Crnog Drima

Osvojili su nas ovde vetar i poezija, osmeh i gostoprimstvo Stružana. Posle nekoliko sati provedenih ovde, odlučili smo da nastavimo put Vevčana. Kako smo stigli do tamo i šta nas je dočekalo, saznajte ovde. 🙂

Da li ste do sada posetili Strugu? Da li je i vas vetar ostrugao? Volela bih da pročitam i vaše utiske u komentarima.

Ako želite da pratite dalje objave sa mojih putovanja i da čitate tekstove, možete lajkovati moju Facebook stranicu ili me zapratiti na Instagramu. Hvala!

Categories
Bosna i Hercegovina

Ljubačke doline: etno selo – muzej nadomak Banjaluke

Etno selo – muzej Ljubačke doline posetila sam u okviru turističkog dela II Međunarodne konferencije turizma u Banjaluci, koja se održala 20. i 21. aprila. Priznajem da za ovo etno selo ranije nisam čula, tako da sam se još više radovala poseti i učenju o načinu življenja u planinskim krajevima s kraja 19. i prve polovine 20. veka.

Muzej Ljubačke doline udaljen je 17km od Banjaluke. Naziv je dobio po dolinama u selu Ljubačevu, koje su prirodni fenomen jedinstven u Evropi. Udubljenja prečnika i dubine i do nekoliko stotina metara posmatrali smo iz autobusa, dok smo se približavali etno selu.

Etno selo – muzej Ljubačke doline

Dobrodošlicu nam je poželeo idejni tvorac etno sela, Nedeljko Branković. Poseta je započela domaćinski – uz čokančić rakije i zdravicu – što mi se posebno dopalo.

A onda smo krenuli u obilazak – objekat po objekat. Zavirili smo u čobansku kolibu, planinske kuće, ambare i vajate. Svi objekti u selu su autentični i preneti iz okolnih sela, a zatim uređeni takođe autentičnim pokućstvom. Stari plavi kredenac, smederevac, mlinovi za kafu, posuđe – sve je tu!

Ambari
Unutrašnjost jedne od kuća
Autentično pokućstvo

Škripanje vratnica pri ulasku u dvorište jedna od kuća probudilo je u meni uspomene na detinjstvo. Tako su škripale i vratnice kod babe Zdravke, a ona bi odmah izašla iz kuće da vidi ko joj je došao u posetu…

Na vratnicama

Probudile su se upomene i na školske dana, kada sam ušla u staru školu, uređenu skamijama, a na svakoj – bukvar. Isti onaj kakav smo i mi kao deca imali, iz kojeg smo učili prva slova. Tu je i stara geografska karta, globus, a i stari dnevnik – koji je pripadao nekom stvarnom učitelju. Prelistala sam prašnjavi dnevnik i pročitala par imena – ali, nisam pronašla nikog od svojih predaka.

A tu je i berbernica – ujedno i frizerski salon. Na zidu su prikazani modeli mogućih frizura koje su u to doba bile popularne. U uglu ogledalo sa raznovrsnim oruđem za brijanje, makazama i češljevima za oblikovanje frizure. Bilo bi zaista zanimljivo kada bismo ovde mogli stvarno da se ošišamo – to bi onda bio pravi doživljaj!

Berberin i frizer

Dalje se ređaju kovačka i stolarska radionica, krojačnica, tkač, vešernica… Mašine i alati su autentični i još jednom pokazuju koliko se nekad teško i mukotrpno radilo, koliko su majstori morali biti uporni i strpljivi, pa i snažni.

Vešernica

Po mom mišljenju najzanimljivije je uređena apoteka, sa bezbroj bočica poslaganih na policama. Razni čajevi, lekovi, masti i kreme pravljeni su baš tu od raznih biljaka – po receptu iz Narodnog lekara, koji stoji na stolu. A kada leka za neku boljku nije bilo, travar je bio zadužen da eksperimentiše i od prirodnih sastojaka napravi novu formulu, koju će ostaviti svojim potomcima.

Apotekar – travar

U etno selu se, naravno, nalazi i krčma, u kojoj se spremaju samo tradicionalni specijaliteti banjalučkog kraja. Nažalost je nisam stigla posetiti, jer sam se toliko zanela razgledanjem sela, da mi je vreme za obilazak isteklo. Ali, ukoliko budete u prilici, ugostite se pa mi javite kako je bilo 🙂

U Ljubačkim dolinama se o praznicima i važnim datumima održava i prigodni kulturno – umetnički program, na bini u samom centru sela. Dok smo bili u poseti, jedna dečija folklorna grupa imala je probu. Žao mi je što nismo mogli ostati da ih gledamo i podržimo.

A kada se nađete ovde, svratite i u dućan – suvenirnicu i ponesite nešto kao uspomenu iz ovog tradicionalnog sela. Većina predmeta je ručno rađena, a najautentičnije što možete kupiti jeste Zmijanjski vez – karakterističan za banjalučki kraj.

Tomin dućan
Zmijanjski vez
autor: Kristina Vuković
According to Kristina

Da li ste bili u Ljubačkim dolinama? Da li planirate da odete? Volela bih da čujem i vaše utiske.

Za sve dodatne informacije o etno selu možete pronaći na njihovom sajtu ovde.

Hvala Turističkoj organizaciji Banja Luka koja me je pozvala da budem gost II Međunarodne konferecije turizma i koja je organizovala ovaj izlet.

Ako vam se dopao ovaj tekst, možda vam se svide i tekstovi o Krupi na Vrbasu, Banjaluci i Etno selu Stanišići.