U svom tekstu Razglednice pričaju objasnila sam zašto volim razglednice i predstavila pet koje u meni bude posebna sećanja i osećanja.
U drugom delu predstaviću još nekoliko.
Razglednica iz Banjaluke
Banja Luka je grad koji posećujem najmanje godišnje. Pošto sam rođena u Prijedoru, Banja Luka je grad kroz koji uvek prolazim prilikom posete rodnom gradu, a posetila sam ga i kao učesnik Poetry Slam-a na nemačkom jeziku 2015. godine. U Banjaluci me je par puta zatrpao sneg i ugrejalo kuvano vino, zaboleo stomak od smejanja i previše ćevapa… U Banjaluci se osećam gospodski kad šetam glavnom gradskom ulicom, i mislim da ću joj se uvek vraćati.
Razglednica iz Seta
Set ( franc. Sete) je lučki gradić na jugu Francuske, jedan od bisera Mediterana. Imala sam sreću da ovde provedem deset dana u oktobru 2015. godine, sa još dvadesetak ljudi iz Srbije, Nemačke i Francuske na Obuci za lidere multikulturalnih omladinskih razmena. Kraj oktobra na moru, uživanje u suncu i pesku, siru, vinu i maslinama, tombola na kojoj sam osvojila još jednu flašu odličnog vina ( ne znam francuski, ali sam imala pomoć prijatelja – Lidije ) – to su sve asocijacije na ovu razglednicu.
Još jedna morska – razglednica iz Sartija
Sarti, poznato letovalište na Sitoniji, drugom prstu poluostva Halikidiki, posetila sam 2014. godine sa svojim dragim Markom. Međutim, Sarti nam je u deset dana letovanja bio samo baza, jer smo svakog dana oko 10h ujutro izlazili na glavnu magistralu i – stopirali! U deset dana obišli smo petnaestak plaža Sitonije, upoznali mnogo stranaca – Italijane, Grke, Nemce, Engleze, Mađare i nekoliko naših ljudi, koji su nam darežljivo ponudili prevoz i odveli nas do njihovih omiljenih plaža. Na jednoj od njih smo posmatrali i delfine…Ova razglednica u meni budi želju za novim avanturama, i svakako , za predivnim grčkim plažama…
Razglednica sa Zejtinlika
Zejtinlik – srpsko vojničko groblje u Solunu ostavilo je na mene snažan utisak. Ova razglednica me svaki put iznova razneži i rastuži, jer je to ustvari fotografija koju prodaje porodica čuvara čika Đorđa, koji je ujedno i poslednji čuvar iz svoje familije, kako nema muških naslednika. Čika Đorđe se uvek obraduje srpskim posetiocima i ponosno i snažno, uprkos svojim godinama i bolesti, ispriča tužnu priču o vojnicima poginulim u Prvom svetskom ratu, i izrecituje stihove Vojislava Ilića Mlađeg, uklesane u granitnoj ploči.
Da li i vi imate razglednice koje u vama izazivaju sećanja i osećanja? Ispričajte mi priču o vašim razglednicama u komentarima.
3 replies on “Razglednice pričaju – drugi deo”
[…] sam objavila svoja dva teksta o razglednicama, Razglednice pričaju i Razglednice pričaju – drugi deo, dobila sam pitanje od jedne Marijane; „Baviš li se Postcrossing-om?” Pomislih – je l’ […]
Spot on with this write-up, I actually assume this website wants way more consideration. I’ll probably be again to read rather more, thanks for that info.
Definitely, what a great site and revealing posts, I definitely will bookmark your site.Have an awsome day!