Grčka reka Aheron duga je 52 km. Izvire u selu Zotiko, a njen tok je najlepši u selu Gliki nadomak Parge. Na kraju se, u mestu Ammoudia, uliva u Jonsko more. Ime je dobila po grčkom bogu Aheronu, bogu koji čuva jednu od pet reka podzemnog sveta Hada. Dakle, veruje se da je Aheron jedna od tih pet – reka Stiks, kojom su prevožene duše mrtvih i u kojoj je boginja Tetida okupala svoga sina Ahila, želeći da ga učini neranjivim. Kako ga je pritom držala za petu, ona je postala njegovo jedino ranjivo mesto.
Do reke Aheron, njenih izvora i delte, najlakše je doći prilikom boravka u Pargi ili nekom drugom letovalištu epirske regije. Na našem letovanju uplatili smo jednodnevni izlet do Aherona sa lokalnom agencijom Parga Holidays.
Ne samo mitovi koji se vezuju za ovu reku, već i netaknuta priroda i temperatura vode ( oko 7 stepeni) čine ovaj izlet jednim od najprimamljivijih za turiste.
Na ovom izletu, ne samo što smo videli reku i prirodu čiji je deo, već smo i osetili njenu hladnoću, šetajući koritom. Voda je kristalno čista, i na prvi korak ledena, toliko da vam se stopala parališu. Dubina varira od gležnjeva do vrata, a u nekim delovima se mora i plivati. Međutim, deo reke koji smo mi obišli može da se pregazi – to je deo kod sela Gliki. Korito reke ukrašeno je sitnim i krupnim kamenjem, pa je zbog toga neophodno imati patike za vodu ili sandale koje će vam omogućiti lakše i manje bolno kretanje. Prvi trenutak ulaska u ledenu vodu na našim licima izazvao je izraz bola i neverice. Ali, već posle par koraka postalo je prijatno, i bili smo spremni da hrabro prošetamo, diveći se usput stenama kroz čije su pukotine žuborili slapovi okolnih potočića.
Naša grupa, predvođena Aleksandrom, koja i potiče iz ovog kraja, stigla je prva na reku, te smo imali priliku da potpuno uživamo – imali smo reku samo za sebe. Sunce se skrivalo iza stena, a mi smo mu se nadali, zvali ga da se probije i da nam ublaži ove slatke muke. Voda je na momente bivala dublja, ali nismo marili – želeli smo da postanemo neranjivi. Međutim. samo oni najhrabriji su to i uspeli – i Marko kao jedan od njih, kada je zaplivao u uskom delu korita reke. Kaže da je osećaj izvanredan! A ja? Ja sam ostala ranjiva od struka nagore , dok sam uživala u fotografisanju prirode i naših ostalih saputnika.
Na reci se, pored samog šetanja i kupanja, može probati rafting, veslanje kanua, gađanje lukom i strelom i jahanje konja kroz korito ledene reke. Ove aktivnosti se dodatno plaćaju, a cene variraju od 5 do 10 evra po osobi. Marko se oprobao u vožnji kanua, i kaže da je bilo ludo i nezaboravno!
Vreme se ovde može iskoristiti i u kupovini suvenira ( i naravno, razglednica). U svakom slučaju, dva sata koja su bila predviđena za obilazak reke su brzo prošla. Nakon toga smo se uputili ka mestu Ammoudia, kako bismo videli njeno ušće u Jonsko more.
Nakon 20ak minuta vožnje autobusom, stigli smo do našeg sledećeg odredišta. Na jednom čamcu čekao nas je veseli čamdžija, koji nam je ponudio vožnju po reci i moru, i upoznavanje sa divljim svetom Aherona. „Cena zavisi od veličine grupe ”- rekao je. Nas desetak se smestilo kod njega u čamac, zajedno sa našim vodičem Aleksandrom.
Nakon par minuta plovidbe mogli smo videti mesto gde se spajaju smaragdno zelena i plava boja – to je bila delta reke. I mi smo uplovili u more, posmatrajući sa desne strane dugu peščanu plažu, a sa leve stene i pećine – pre svega Afroditinu i Persefoninu. Naš čamdžija je vešto plovio između stena, a posebno nam je pokazao Herkulovu. Zbijao je šale na račun svoje familije, te je u jednom trenutku rekao; „Ako u nekoj od pećina vidite ženu, nemojte joj pomoći da izađe – to je moja tašta” 🙂
Zatim smo se okrenuli i plovili duž zelene reke. Naš čamdžija usporavao je svakog puta kada je želeo da nam pokaže nekog predstavnika životinjskog sveta. Usput smo videli kornjače, kormorana, čaplje i razna gnezda koja su visila iznad vode – kako male ptiće ne bi pojele vodene zmije. Često je bilo teško primetiti bilo koju od ovih vrsta, jer su se vešto krile u bujnom biljnom svetu. Jedino je kormoran ponosno raširio krila za fotografisanje 😉
Sat vremena uživanja u prirodi prošlo je za tili čas, i sada smo čekali da nam čamdžija kaže koliko treba da platimo. „Ako vam se svidelo, dupla cena! ”- rekao je sa osmehom. Na kraju, vožnju nam je naplatio 6 evra. A vredelo je – mnogo više od toga!
Da li bih preporučila ovaj izlet? Svakako! Cena je u agenciji s kojom smo mi išli bila 23 evra. Posle posete delti reke dobili smo priliku da dva sata uživamo na plaži Vrahos – ali to će biti tema nekog narednog teksta.
Da li vam se ovaj tekst svideo? Da li biste rado posetili Aheron? Pišite mi svoje utiske u komentarima.
A ovde pronađite i ostale tekstove sa našeg letovanja u Pargi 😉