Perućac je selo u zapadnoj Srbiji, 13 km udaljeno od Bajine Bašte. Smešteno između planinske lepotice Tare i vijugave Drine, pravo je mesto za odmor, opuštanje i uživanje u prirodi, mirisima, i ukusima zapadne Srbije. U Perućac je najbolje doći na dva – tri dana, kako biste natenane upili svu njegovu lepotu.

Kako stići?
Ako nemate automobil, do Perućca možete doći autobusom, sa presedanjem u Bajinoj Bašti. Mi smo prvog dana, zbog kofera, ipak izabrali taksi, koji nas je dovezao do našeg smeštaja za 900 din. Svaki naredni put smo išli autobusom, čija je cena 110 din u jednom pravcu.

Vožnja autobusom Bajina Bašta – Perućac za nas je bila veoma zanimljiva. U zavisnosti od muzičkog ukusa vozača slušali smo narodnu ili rock muziku, jednom prilikom smo slučali i Zelje, čestitke, pozdrave povodom rođenja jednog dečaka 🙂 Ovakvi momenti uvek pamtimo, i potpuno je drugačiji doživljaj mesta kada se vozimo lokalnim prevozom.
To, naravno, može imati i svoje mane – može se desiti da autobus ne dođe, da imate pogrešan red vožnje pa zakasnite/ poranite ( što se nama desilo)…Međutim, to je sve deo putovanja, i sve te nezgode prerastu u anegdote koje se kasnije prepričavaju s osmehom 🙂
Aktivnosti u Perućcu
Reka Drina i Drinska regata
Drinu su nekada zvali Zelenika, zbog izrazito zelene boje po kojoj je prepoznatljiva. Pored epiteta zelena, uz Drinu se vezuje i epitet kriva, zbog njenog krivudavog toka.

Najpoznatija manifestacija na reci Drini je Drinska regata, koja se održava svake godine na leto, i okuplja veliki broj turista iz Srbije i regiona. Drinska regata počinje baš u Perućcu, i to sa ovog mesta na fotografiji:

Ove godine regata će biti održana od 15. do 18. jula. Sve informacije možete naći ovde.
Reka Vrelo – reka Godina
Reka Vrelo je simbol Perućca i jedan od razloga zašto domaći, ali i strani turisti posećuju ovo mesto. Vrelo se smatra jednom od najkraćih reka u Evropi, i kažu da je duga tačno 365 m, pa je zbog toga zovu i Godina.

Međutim, nije samo njeno ime ono što privlači. Divan je vodopad na njenom izvoru, a još veličanstveniji njen strmoglavi pad u Drinu, gde nastaje vodopad Vrelo. Zanimljiva je Godina – izvire hitro, teče lagano, a onda se svom svojom snagom ulije u Drinu, koja je dalje nosi svojim kanjonom.

Na reci smo bili više puta tokom našeg boravka,jer nam se toliko svideo mir koji ovde vlada. Posmatrali smo kalifornijske pastrmke i druge ribe koje su ovde nastanjene, u blizini jednog od mostića na reci.

Vodopad Vrelo se može videti samo sa Drine, iz čamca, pa smo za to iskustvo nažalost bili uskraćeni zbog lošeg vremena koje nas je zadesilo prilikom posete. Međutim, verujemo da ćemo ga videti narednom prilikom 🙂
Mramorje
Mramorje je srednjovekovna nekropola stećaka – hrišćanskih nadgrobnih spomenika iz 14. i 15. veka. U Perućcu ih ima 88, a samo jedan ima ukras u obliku kruga, dok su ostali neukrašeni i bez natpisa. Svi spomenici su klesani od jednog komada krečnjačke stene i teški po tri tone.
Park sa stećcima u Perućcu otvoren je za posetioce svakoga dana. Međutim, nema nikog ko bi ovo istorijsko blago čuvao, pa se noću ovde često skuplja nemarna omladina, koja sedi na spomenicima i ostavlja smeće za sobom. Nadam se da će se ovo u budućnosti promeniti, kako bi se ovaj deo istorije sačuvao i za naredna pokolenja.

Perućačko jezero
Perućačko jezero je veštačko jezero, nastalo pregrađivanjem toka Drine za potrebe hidroelektrane Bajina Bašta, puštene u rad 27. novembra 1966. godine.
U letnjim danima jezero je savršeno za kupanje, vožnju čamcima pecanje…Izgrađena je plaža za posetioce, a tu su i pontoni sa bazenima za decu, Posebno su fotogenične i atraktivne kućice na vodi koje možete iznajmiti, kao što je to uradila Jovana.

Postoji mogućnost iznajmiljivanja čamaca, kanua i pedalina za samostalno otkrivanje kanjona Drine i potpuno uživanje u čarima čarobne reke.
Do jezera iz samog Perućca možete stići automobilom, biciklom, ili peške – tamo ste za 25- 30 minuta laganog hoda.
Krstarenje do Višegrada
Sa Perućačkog jezera, tokom sezone, u julu i avgustu, možete krenuti na celodnevno krstarenje do Višegrada u Bosni i Hercegovini. Ove ture organizuje lokalna agencija Tara Tours, a cena po osobi je 2500 din.

Nažalost, zbog lošeg vremena u junu nismo uspeli da odemo na ovo krstarenje, što nam je bila najveća želja. Ipak, to je samo još jedan razlog da se vratimo Perućcu.
Umesto toga, otišli smo do Bajine Bašte i tamo posetili manastir Rača, izvor Lađevac, BB Klekovaču, te napravili izlet do Kaluđerskih bara. O svim obilascima možete čitati ovde.
Gde jesti u Perućcu?
U samom Perućcu postoje dva restorana – popularni restoran Vrelo, i Drinska priča.
U restoranu Vrelo nismo bili. Iako se nalazi na atraktivnoj lokaciji, iznad samog vodopada, odlučili smo da ga zaobiđemo iz dva razloga. Prvo – zbog iskustva nezadovoljnih posetilaca s kojima smo razgovarali pre samog dolaska, koji su se požalili na hranu i visoke cene. Drugo – zbog toga što smo želeli da podržimo drugi, često zapostavljeni restoran, o kom nema reči na stranicama turističkih organizacija.

U restoran Drinska priča išli smo na doručak i ručak. Bili smo prezadovoljni. Restoran nije prefinjen niti ima fanstastičan pogled. Ali, konobari su srdačni, hrana je ukusna, cene su pristupačne. Čisto je i uredno. Još jedan plus je to što nije prenatrpan i uvek ćete jesti na miru i uživati u ručku bez ikakvog pritiska. Restoran nudi kuvana jela i jela sa roštilja, a tu su i poslastice, koje nažalost nismo probali, jer nismo mogli 🙂

Smeštaj u Perućcu
Bili smo smešteni u kući na samom kraju sela, u blizini mesta gde počinje Drinska regata – u apartmanu Anđela. Vlasnici imaju dva apartmana – sa jednom, i sa dve spavaće sobe. Kuća je imala sve što nam je bilo potrebno za prijatan boravak, a od divnog domaćina Buce dobili smo dosta korisnih informacija o samom mestu i mogućnostima obilazaka.

Ovu kuću smo izabrali pre svega zbog okoline – zaljubili smo se u zeleni ambijent u kom je smeštena, i u veliko dvorište, koje je posebno atraktivno za porodice sa decom. Ukoliko vam se sviđa ova kuća, više fotografija i informacija možete videti ovde.
Da li ste bili u Perućcu? Kakve su vaše uspomene na njega? Šta vam se najviše svidelo? Pište mi slobodno u komentarima 🙂