Categories
Makedonija Putnica

Vevčani – tradicionalno makedonsko selo koje žubori

Pri planiranju putovanja u Severnu Makedoniju naišla sam na podatak da se u blizini Struge nalazi jedno živopisno selo, poznato po Vevčanskim izvorima. Drago mi je da sam taj podatak zapisala u svoj rokovnik, jer je selo Vevčani bilo najprijatnije iznenađenje na ovom našem putešestviju po zemlji gde večno sunce sja.

Do Vevčana smo putovali preko Struge, gde smo se zadržali nekoliko sati. U Strugi smo više od pola sata čekali autobus do sela, a naišao je taman u trenutku kada smo želeli da odustanemo i da se vratimo u Ohrid. Tog dana je vetar bio baš jak, najavljivali su i kišu…Nadu da će autobus doći dali su nam ljudi na stanici koji su strpljivo čekali čak i duže od nas.

Crni Drim, Struga

Kada smo u daljini videli beli autobus sa natpisom Vevčani, oduševljeno smo skočili sa klupe i pripremili denare za kartu. Povratna karta Struga – Vevčani košta 100 DEN i kupuje se direktno kod vozača. Autobusi voze na svakih sat vremena, a vožnja traje 20ak minuta. Poslednji autobus za Strugu ide u 20h – saznali smo od jedne kovrdžave devojke iz autobusa.

Kako smo se približavali selu, tako je u meni uzbuđenje raslo. U prvom delu vožnje mogla sam kroz prozor posmatrati Ohridsko jezero, a zatim vile i hotele u izgradnji. Zaista ih je mnogo, i sigurna sam da će Struga i cela ova oblast tek turistički zaživeti za nekoliko godina.

Na samom ulazu u selo stoji veliki ćirilićni natpis Vevčani.. Selo je jedino naseljeno mesto istoimene opštine. Veruje se da je nastalo između 6. i 8. veka, kada su se ovde naselili Berziti koji su primili hrišćanstvo.

Izvor: https://journeymacedonia.com/

Vevčani su autentični pre svega zbog arhitekture. Uživali smo u šetnji uskim kaldrmisanim ulicama, prolazeći kraj starinskih makedonskih kuća. Usput smo pozdravljali vredne meštane ovog mirnog mesta, koji nisu navikli na veliki broj turista.

Jedan od najlepših prizora
Žubori na sve strane

Turisti u Vevčane najčešće dolaze 13. i 14. januara, kada se ovde održava Vevčanski karneval povodom proslave Svetog Vasilija. Tada selom paradira karnevalska povorka sačinjena od meštana koji maskama, gestikulacijom i uzvicima oponašaju demone i đavole. Na pozornici , koja se nalazi u samoj blizini autobuske stanice, se tada izvode živopisne predstave, uz muziku tradicionalnog instrumenta zurle.

Amfiteatar Vevčani

Već pri izlasku iz autobusa čuli smo žubor Vevčanskog potoka. Mešao se sa blagim vetrom, koji nam je sada mnogo više prijao nego onaj u Strugi. Pratili smo žubor vode, a nakon par minuta smo ugledali i jedan romantični kutak krivudavog sliva, kraj koga je na klupi sedeo zaljubljeni par. Ulični fenjeri još nisu obasjavali potok. Nadala sam se da ćemo ovde ostati do noći, kako bismo uživali i u tom prizoru.

Šetalište kraj potoka

Vevčanski izvori su, kažu, najlepša prorodna znamenitost ovog mesta i cele Makedonije. Ima ih deset i raštrkani su po planini Jablanici koja se uzdiže nad selom. Deset potoka krči svoj put kroz šume i pećine, sudarajući se i ponovo razilazeći, sve do sela Vevčani. Vijugaju kraj kuća, kroz dvorišta, sporednim i glavnim ulicama, provlače se kroz najsitnije pukotine, čineći da celo selo žubori.

Planina Jablanica se uzdiže nad selom
Na prvi pogled se čini da potok ide kroz garažu 😉

Meštani Vevčana koji imaju posede kraj potoka sagradili su drvene mostiće kako bi sebi olakšali prilaz kućama. Mostovi su jaki i sigurni, i mi smo iskoristili svaki od njih da se popnemo i pod nogama osetimo snagu potoka. Sunce se i dalje supešno borilo sa tmurnim oblacima i obasjavalo krupno kamenje kanjona. Tu, na bajkovitim mostićima nastale su i neke najlepše fotografije sa ovog našeg izleta. Zastajali smo na svakih par minuta, da se okrenemo, da dodirnemo ledenu vodu, da se divimo njenoj bistrini.

Vevčani
Vevčani
Vevčani

Na našem poludnevnom izletu uspeli smo posetiti izvor Jankov kamen, koji se nalazi na 1200 m nadmorske visine. Do njega se lagano stiže peške iz centra sela – dovoljno je samo da pratite potok. Pritom ćete uživati u nekim od najlepših prizora koje samo priroda može da stvori. Doživećete nesalomivu prodornost vode koja krši sve pred sobom, idući ka svom cilju.

Netaknuta priroda Vevčana

Izvor Jankov kamen dosegli smo nakon pola sata lagane šetnje. Gore nas je dočekao jedan štand sa suvenirima i improvizovana blagajna – na kojoj niko nije radio. Ulaznica za posetu izvoru košta 20 DEN, ali nismo imali kome da ostavimo novac.

Međutim, kupili smo dva magneta kao uspomenu na naš dolazak ovde i usput popričali sa vlasnikom suvenirnice. Rekao nam je da će Vevčani tek postati turistička destinacija, i da će ceo projekat uređenja finansirati Evropska unija. Izvori su 1999. godine proglašeni spomenikom prirode i od tada je počelo uređenje celog područja.

Kružnom drvenom stazom prošetali smo do izvora Jankov kamen i odmorili se na jednoj od klupa. Tu, okruženi mirisnom šumom, gledajući u bistre potoke koji se prepliću, sudaraju i sjedinjuju, odmorili smo i dušu i telo. Shvatili smo koliko nam priroda znači, koliko leči, koliko opija.

Na izvoru Jankov kamen
Na izvoru Jankov kamen
Na izvoru Jankov kamen

Nakon šetnje i uživanja u netaknutoj prirodi odlućili smo da se vratimo u centar sela i posetimo restoran Via Ignatia. Za ovaj restoran smo se odlučili jer smo od prijatelja čuli da spremaju izvrsnu hranu, u šta smo se posle i sami uverili. Ono što je zanimljivo ovde je da postoji jedan deo restorana u crnogorskom stilu. Baš tu smo se smestili, jer se u glavnom delu održavala neka proslava. Ne znamo da li je vlasnik Crnogorac ili samo ljubitelj Crne Gore 🙂

Domaće kobasice u restoranu Via Ignatia
Rolovana piletina
Marko u autentičnom crnogorskom ambijentu 😉
Bašta restorana

Pri izlasku iz restorana dočekala nas je suton. Krenuli smo ka autobuskoj stanici, prateći sada već fenjerima obasjan potok. Žuborilo je i dalje, umilno i nežno, a meštani su polako gasili vanjska svetla. Smestili smo se u autobus i puni utisaka krenuli put Struge.

U ruci sam držala magnete sa fotografijama Vevčana. A u srcu sam napravila kutak za još jedno divno mesto.

Da li ste posetili Vevčane? Da li vas je možda ovaj tekst inspirisao da pri sledećoj poseti Makedoniji svratite i do ovog sela?

Ako vam se svideo ovaj tekst, možete pročitati i tekst o opštim informacijama o Ohridu ili tekst o Strugi.

Categories
Makedonija Putnica

Ohrid, Severna Makedonija: opšte informacije o biseru Balkana

Ohrid je ubedljivo jedan od najlepših gradova koji sam do sada posetila. Zbog istorije, lokacije, klime, niskih cena, a pre svega atmosfere koja u njemu vlada Iako leži na jezeru, miriše na more, i odaje utisak pravog mediteranskog gradića.

Ohrid

Pošto smo Marko i ja ovo putovanje organizovali sami, želela bih ovim tekstom da vas motivišem da i vi uradite isto. Moj inboks je prethodnih nedelja bio prepun vaših pitanja, pa ću se potruditi da vam odgovorim na sve nedoumice.

KAKO STIĆI?

Grad Ohrid nalazi se na istoimenom jezeru i od prestonice Severne Makedonije je udaljen oko 170 km. Pošto nemamo automobil, Marko i ja smo iz Novog Sada do Skoplja putovali autobusom. Niš ekspres ima svakodnevne polaske za Skoplje iz Subotice, i pritom prolazi kroz Novi Sad i Beograd, nakon čega nastavlja ka južnoj Srbiji i Kumanovu. Cena redovne povratne karte je nešto više od 5000 din po osobi, dok studenti imaju popust. Sve informacije o polascima možete videti ovde.

Potrebno je da vašu kartu rezervišete unapred, i da je overite pri povratku. Iz Novog Sada do Skoplja smo putovali direktno, dok smo u povratku morali presedati u Nišu. Vožnja je trajala oko 10 sati, zbog pauza i stajanja autobusa u skoro svakom gradu radi kupljenja putnika.

Od Skoplja do Ohrida putovali smo takođe autobusom. Na ovoj relaciji voze dva prevoznika – Galeb i Dafina Tours. Povratna karta košta oko 10 evra, ali ne zaboravite da se sa povratnom kartom morate vratiti sa istim prevoznikom. Obratite pažnju i na dužinu vožnje, jer oni autobusi koji idu preko Bitolja putuju i do 5 sati! Mi smo išli direktno, i ta vožnja je trajala 3 sata. Redove vožnje Skoplje – Ohrid možete videti ovde.

SMEŠTAJ

Naš smeštaj rezervisali smo putem sajta Booking.com. Odlučili smo da se smestimo u Dimar apartmane. Za ovaj smeštaj smo se odlučili zbog dobre lokacije, velikog broja pozitivnih komentara, a i odlične cene – pet noćenja za nas dvoje izašlo nas je 102 evra. Domaćin Dimitar je veoma ljubazan i gostoprimljiv. Imali smo odličnu komunikaciju pre samog dolaska i nije bilo nikakvih problema. Jedina mana apartmana je bila to što nismo imali terasu, ali smo zato imali široki prozor sa predivnim pogledom na stari grad.

Dimar apartman
Dimar apartman
Dimar apartman i pogled 🙂

CENE

Makedonska valuta je makedonski denar. Za 1 evro možete dobiti 61-62 denara. Kursevi u menjačnicama variraju od količine novca koju menjate, tako da je bolje da odmah promenite veću sumu ( npr. 50 evra) nego da više puta menjate pomalo.

U Ohridu su cene malo više u odnosu na ostatak zemlje, ali su ipak pristupačne. Supermarketi u samom centru kraj jezera su odlično snabdeveni i tu možete naći sve što vam treba.

Kao u svakom turističkom mestu, cene u kafićima i restoranima variraju od lokacije. Kafu kraj jezera platićete duplo više nego negde dalje u gradu, jer plaćate i sam pogled 🙂 Ali, ko bi odoleo kafi uz zvuk talasa u sunčan dan?

Ohridsko jezero

HRANA

Makedonska kuhinja je tipična balkanska. U Ohridu je popularno jesti burek i razne vrste pita , kebape ( ćevape), musaku, sarmu, tavče – gravče, i nezaobilaznu šopsku salatu. U samom centru postoji jedna ulica sa turskim specijalitetima koja uvek vrvi od ljudi i veoma je teško naći mesto u vreme ručka, zato predlažem da dođete ranije. Cene su veoma pristupačne i svako će naći nešto za sebe.

Od svih restorana u samom Ohridu smo posetili samo restoran Antika koji mi se dopao zbog ambijenta. Obrok za dve osobe , sa glavnim jelo‚om, hlebom i salatom, izaći će vas od 15-20 evra.

Moram vam priznati da smo u Makedoniji najviše jeli slatkiše. Antep baklava nas je oborila sa nogu! Slasne baklavice u šest različitih ukusa milovale su nam nepce više puta, a moja omiljena je baklava sa pistaćima.

U Antepu će vas dočekati domaćinska atmosfera 😉
Višnja, orasi i pistaći

A drugo omiljeno mesto u Ohridu nam je poslastičarnica Jagoda. Zbog ukusnog trileč kolača koji se topi u ustima ostaće nam zauvek u srcu. Pored trileča, koji je naš favorit, u poslastičarnici možete probati i sladoled, te veliki broj ukusnih domaćih kolača.

Slatkarna Jagoda
Trileč

PREVOZ

Ohrid nije veliki i sve znamenitosti su veoma blizu jedna drugoj, Najlepše je šetati kraj jezera, a zatim se penjati strmim ulicama starog grada. Međutim, od autobuske stanice do samog centra možete ići taksijem. Taksi prevoz je veoma jeftin, ali je potrebno da prvo pitate taksistu koliko košta određena deonica, kako vas ne bi prevario. Mi smo, na primer, prvi put platili 250 denara, a drugi put 100 denara za istu relaciju 🙂

IZLETI

Na ovom putovanju smo, u vidu jednodnevnih i poludnevnih izleta, posetili Zaliv kostiju, Sveti Naum, Strugu i Vevčane. Do svih ovih mesta putovali smo lokalnim prevozom – kombijem ili autobusom. Na ovaj način upoznali smo dosta lokalnog stanovništva i uspeli da vidimo mnogo više nego sa organizovanim turama.

Zaliv kostiju i manastir Sveti Naum posetili smo u istom danu. Povratna karta autobusom za jednu osobu iznosila je samo 220 denara Pre podne smo proveli obilazeći Zaliv kostiju – repliku praistorijskog naselja u vidu sojenica izrađenih od blata i trske. Ulaznica za ovaj muzej na vodi košta 100 denara.

Zaliv kostiju
Zaliv kostiju – muzej na vodi

Manastir Sveti Naum potiče iz 9. veka i udaljen je od grada Ohrida 29 km. Na istom području nalaze se i ušće Crnog Drima, i još tri manastira vredna posete, kao i veliki broj suvenirnica i prodavnica. Ručali smo u poznatom restoranu Ostrvo, uz muziku uživo.

Manastir Sveti Naum
Ručak u restoranu Ostrvo

Struga je takođe grad na Ohridskom jezeru, najposećeniji u avgustu, kada je jezero najtoplije. To je grad poezije i vetra koji struže. Tekst o Strugi sam pisala ovde.

Crni Drim – Struga

Najveće otkriče na ovom putovanju za nas je bilo selo Vevčani. Do njega smo stigli preko Struge, lokalnim autobusom. Zahvaljujući potoku koji izvire na brdu iznad i teče kroz celo selo, Vevčani su poznati kao selo koje žubori, a više o njemu možete saznati ovde.

Vevčani

Nadam se da će vam ovaj tekst pomoći u organizaciji putovanja u Ohrid. U nekim od narednih tekstova donosim vam spisak svojim omiljenih aktivnosti u ovom biseru Balkana!

A ako vas zanima kako stići i šta obići na Komo jezeru, pročitajte ovaj tekst

Categories
Makedonija Putnica

Struga, Makedonija – vetar i poezija na Ohridskom jezeru

Tog jutra nas je u Ohridu probudilo sunce. Zubato, doduše. Ruku pod ruku sa jakim vetrom. Ali na to smo već bili navikli – u Ohridu smo bili već četiri dana. Spakovali smo se i krenuli ka autobuskoj stanici, u nadi da nećemo zakasniti na autobus za Strugu.

Struga je gradić na obali Ohridskog jezera, bliže granici sa Albanijom. Od grada Ohrida je udaljen 15 km, a ako ne idete sopstvenim prevozom možete ići taksijem ili lokalnim autobusom. Mi na putovanjima uvek biramo lokalni prevoz, a tako je bilo i ovog puta.

Stanicu smo pronašli uz pomoć uputstava ljubazne radnice u prodavnici plastike. Kako smo se približavali stanici, naišao je i beli mini bus, Savršen tajming, pomislila sam. Spremili smo 200 denara za dve povratne karte Ohrid -Struga – Ohrid i – krenuli.

Vožnja do Struge traje oko pola sata. Jedna deonica puta vodi obalom jezera i pogledi su fanstastični. Marko i ja smo jedini bili zainteresovani za gledanje kroz prozor. I ne čudi, jer smo u autobusu jedini bili turisti.

Približavajući se Strugi, primetili smo veliki broj gradilišta, novoizgrađenih hotela, vila za izdavanje. Gradić je i sada turistički atraktivan, a čini mi se da će to tek postati narednih godina. Oni koji su letovali u Strugi i na Ohridskom jezeru rekli su nam da je najbolji period za kupanje u avgustu, jer je tek tada voda dovoljno topla.

Kad smo stigli, shvatila sam da sam imala sasvim pogrešnu viziju o gradiću. Mislila sam da je prepun znamenitosti i da će nam trebati ceo dan da ga obiđemo. Usledilo je blago razočaranje, jer se sve što možemo videti nalazi u užem centru. Ali, to ne znači da nam je bilo loše 🙂

Pešačka zona
Glavna ulica u Strugi

Prošetali smo glavnom pešačkom zonom, prepunom buregdžinica, poslastičarnica i prodavnica. Tog dana se u Strugi sjatilo na stotine srednjoškolaca, koji su ovde došli na ekskurziju. Mešali su se mirisi bureka, ćevapa i baklave, a redovi su svuda bili predugački pa smo odustali od ručka i uputili se dalje ka Crnom Drimu, koji grad deli na dva dela.

Struška pijaca

Pri prelasku mosta odmah sam se složila sa verovanjem da je Struga naziv dobila po vetru koji struže. Jer, on je zaista bio neumoljiv. Utoplila sam se maramom i odlučila da me vetar neće pokolebati. On je ovde čak bio i jedna od atrakcija 🙂

Crni Drim

Na desnoj obali reke naišli smo na rodnu kuću i spomenik braće Miladinov – najpoznatijih Stružana. Dimitar i Konstantin prvo su sakupljali i zapisivali makedonske narodne pesme. Konstantin kasnije i sam počinje pisati poeziju i smatra se osnivačem makedonskog umetničkog stvaralaštva. Najpoznatija njegova pesma, od ukupno petnaest, je Tuga za jugom, kojom se svake godine otvaraju Struške poetske večeri. Tekst pesme ispisan je i na mermernoj ploči ispred rodne kuće pesnika.

Braća Miladinov

Od ručka smo bili odustali, ali kafu nismo mogli propustiti. Više puta smo prešli preko mostova na Drimu i smestili se u nepušački kafe LM. Uz miris kapućina i tihu muziku s radija ugrejali smo se i napravili okvirni plan za dalje.

Kutak u kafeu LM

Posle sat vremena stajali smo na mostu i posmatrali mesto gde Crni Drim ističe iz Ohridskog jezera, a zatim dalje putuje kroz Strugu. Zeleno se izlivalo iz plavog, dok se plavo postepeno širilo izvan granica našeg vidokruga. Ne samo tada, već pri svakom pogledu na Ohridsko jezero osećala sam se kao na moru. Tako je i izgledalo i mirisalo.

Mesto gde Crni Drim ističe iz jezera

Uputili smo se ka obali, prkoseći snažnom vetru koji je bacao talase. Pesak pod nogama i pogled u daljinu probudili su u meni neke divne emocije. A onda smo pogledali desno i ugledali čuveni trščani sprud – motiv koji smo videli na svakoj razglednici odavde. A ispred njega – raznobojni čamci, koji čekaju da se ponovo oslobode stega i zaplove.

Plaža u Strugi
Trščani sprud, Struga
Brodići na jezeru

Samo ovaj prizor ispunio je sva moja očekivanja o Strugi. Nije bilo starog grada, bezbroj znamenitosti, suvenirnica na svakom ćošku. Ali, bilo je duše i autentičnosti, a to je ono što se pamti kada se zaborave brojke, imena i skulpture. Postidela sam se što sam gradu presudila odmah pri dolasku, ali sam bila i srećna što smo mu dali šansu da nas osvoji.

Šetalište kraj Crnog Drima

Osvojili su nas ovde vetar i poezija, osmeh i gostoprimstvo Stružana. Posle nekoliko sati provedenih ovde, odlučili smo da nastavimo put Vevčana. Kako smo stigli do tamo i šta nas je dočekalo, saznajte ovde. 🙂

Da li ste do sada posetili Strugu? Da li je i vas vetar ostrugao? Volela bih da pročitam i vaše utiske u komentarima.

Ako želite da pratite dalje objave sa mojih putovanja i da čitate tekstove, možete lajkovati moju Facebook stranicu ili me zapratiti na Instagramu. Hvala!