Categories
Praktično

Šta je Postcrossing?

Kada sam objavila svoja dva teksta o razglednicama, Razglednice pričaju i Razglednice pričaju – drugi deo, dobila sam pitanje od jedne Marijane; „Baviš li se Postcrossing-om?” Pomislih – je l’ to neki sport? A onda mi je ona objasnila ovu divnu ideju i navela me da odmah napravim svoj profil ovde.

Postcrossing je zajednica ljudi koji vole razglednice i razmenjuju ih. Kao što kaže naziv – putem pošte! Dobro ste pročitali – onim starim načinom komunikacije kog smo svi zaboravili pojavom interneta, mail-a, društvenih mreža…

Zajednica postoji od 2005. godine i do sada ima oko 720 000 članova iz 213 zemalja sveta! Ja sam jedan od 557 članova iz Srbije.

Sve što treba da uradite da biste podržali projekat jeste da se registrujete na sajtu, napravite svoj profil i pošaljete prvu razglednicu. Ko će biti taj srećnik/ srećnica koji će dobiti razglednicu iz Srbije, biće određeno nasumičnim izborom, dakle, sajt će vam dati osobu kojoj šaljete! A čim vaša prva razglednica stigne, očekujte uskoro jednu u svom sandučetu!

Mojih prvih pet razglednica otišlo je u Nemačku, Belgiju, SAD, Rusiju i Finsku. A sad ushićeno svakog dana proveravam poštu, i veoma me zanima iz koje zemlje će mi prva razglednica stići 🙂

O benefitima Postcrossing-a pisala sam ovde. Ako vam se svidi, trk na sajt, i podržite ovu sjajnu ideju! A nakon toga, pridružite se i grupi Postcrossing Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Hrvatska. Ja sam administrator grupe i nadam se da će ona biti mesto gde ćemo razmenjivati utiske i fotografije dobijenih i poslatih razglednica.

Srećan Postcrossing!

Categories
Praktično

Razglednice pričaju – drugi deo

U svom tekstu Razglednice pričaju objasnila sam zašto volim razglednice i predstavila pet koje u meni bude posebna sećanja i osećanja.

U drugom delu predstaviću još nekoliko.

Razglednica iz Banjaluke

bln

Banja Luka je grad koji posećujem najmanje godišnje. Pošto sam rođena u Prijedoru, Banja Luka je grad kroz koji uvek prolazim prilikom posete rodnom gradu, a posetila sam ga i kao učesnik Poetry Slam-a na nemačkom jeziku 2015. godine. U Banjaluci me je par puta zatrpao sneg i ugrejalo kuvano vino, zaboleo stomak od smejanja i previše ćevapa… U Banjaluci se osećam gospodski kad šetam glavnom gradskom ulicom, i mislim da ću joj se uvek vraćati.

Razglednica iz Seta

set_n

Set ( franc. Sete) je lučki gradić na jugu Francuske, jedan od bisera Mediterana. Imala sam sreću da ovde provedem deset dana u oktobru 2015. godine, sa još dvadesetak ljudi iz Srbije, Nemačke i Francuske na Obuci za lidere multikulturalnih omladinskih razmena. Kraj oktobra na moru, uživanje u suncu i pesku, siru, vinu i maslinama, tombola na kojoj sam osvojila još jednu flašu odličnog vina ( ne znam francuski, ali sam imala pomoć prijatelja – Lidije ) – to su sve asocijacije na ovu razglednicu.

Još jedna morska – razglednica iz Sartija

sarti_n

Sarti, poznato letovalište na Sitoniji, drugom prstu poluostva Halikidiki, posetila sam 2014. godine sa svojim dragim Markom. Međutim, Sarti nam je u deset dana letovanja bio samo baza, jer smo svakog dana oko 10h ujutro izlazili na glavnu magistralu i – stopirali! U deset dana obišli smo petnaestak plaža Sitonije, upoznali mnogo stranaca – Italijane, Grke, Nemce, Engleze, Mađare i nekoliko naših ljudi, koji su nam darežljivo ponudili prevoz i odveli nas do njihovih omiljenih plaža. Na jednoj od njih smo posmatrali i delfine…Ova razglednica u meni budi želju za novim avanturama, i svakako , za predivnim grčkim plažama…

Razglednica sa Zejtinlika

zejtinlikn

Zejtinlik – srpsko vojničko groblje u Solunu ostavilo je na mene snažan utisak. Ova razglednica me svaki put iznova razneži i rastuži, jer je to ustvari fotografija koju prodaje porodica čuvara čika Đorđa, koji je ujedno i poslednji čuvar iz svoje familije, kako nema muških naslednika. Čika Đorđe se uvek obraduje srpskim posetiocima i ponosno i snažno, uprkos svojim godinama i bolesti, ispriča tužnu priču o vojnicima poginulim u Prvom svetskom ratu, i izrecituje stihove Vojislava Ilića Mlađeg, uklesane u granitnoj ploči.

Da li i vi imate razglednice koje u vama izazivaju sećanja i osećanja? Ispričajte mi priču o vašim razglednicama u komentarima.

razglednice 2_n

Categories
Praktično

Razglednice pričaju

Možda jesam staromodna, ali obožavam razglednice. Koliko volim da ih sama pronađem, i iz nekog mesta ponesem kući , toliko volim i da ih dobijem od meni dragih ljudi. To parče kartona ukrašeno slikama i simbolima mesta koja posetim dovoljno je malo i lagano da stane u moju torbu i ne učini je težom, a dovoljno veliko da mi izmami osmeh na lice, čak i posle mnoštva godina.

26996581_10211002020276918_706581735_n

I sve ih čuvam. Neke su već stare, požutele i iskrzane. Neke su na poleđini ižvrljane raznim čiča – glišama od strane mojih malih rođaka koju su nam bili u poseti…

Neke su mi stigle poštom i na poleđini kriju stare poštanske markice, nose sunčane pozdrave iz Sutomora i Paralije, neke sam dobila lično od meni dragih ljudi, iz raznih delova Evrope, ponajviše iz Nemačke, a neke sam sebi kupila sama u selima, banjama, gradovima, manastirima, dvorcima i na planinama do kojih sam do sada stigla.

U ovom, i u par narednih tekstova o razglednicama, predstaviću vam u par redova one koje u meni bude posebna sećanja i osećanja i iz tog razloga imaju posebno mesto u mojoj kolekciji.

Razglednica sa Fehmarna
26941175_10211002010636677_457980150_n

Fehmarn je nemačko ostrvo u Baltičkom moru na kom sam zaradila svoj prvi pravi novac, radeći u pekari. Ovo je ujedno bio i moj prvi boravak na moru i prvi odlazak od roditelja na duže. Na ostrvu sam provela dva meseca, upoznala divne ljude, pre svega jednu Andrinu, uživala u suncu i pesku skoro svakog dana nakon radnog vremena. Kada sam dobila prvu platu, poslala sam roditeljima ovu razglednicu, i sigurna sam da su bili veoma ponosni. Fehmarn sam posetila i 2014. godine, istim povodom, i nadam se da ću mu se bar još jedanput vratiti.

Razglednica iz Mechelena
26940830_10211002002076463_1006781077_n
Mechelen je belgijski gradić koji se nalazi između Brisela i Antverpena. Posetila sam ga u novembru 2017. godine. Kako sam saznala za Mechelen? Pre par godina dobila sam od druga kao suvenir iz Belgije mali kalendar. Na jednoj od strana kalendara nalazila se predivna građevina, ali ispod nje nije stajao nikakav naziv. Drug nije znao da mi kaže gde se ona nalazi, i oboje smo ostali u neznanju. U novembru 2017. , kada sam istraživala o Belgiji na internetu, pronašla sam ovu građevinu i videla da se nalazi u Mechelenu. Tako da, moj put u Belgiju nije mogao da prođe bez posete ovom gradu. Samo Olja zna kolika je bila moja sreća kada smo se tamo našle!
Razglednica iz Sarajeva
26995177_10211002006396571_306704411_n

Ovo je sigurno prva razglednica koju sam ikad dobila, 2001. godine. Za nju sam možda i najviše sentimentalno vezana, jer je stigla od meni drage Minje. Minja i ja smo bile najbolje drugarice u osnovnoj školi, ali posle trećeg razreda se ispostavilo da se i ja i ona selimo i da više nečemo moći da se družimo tako često. Posle toga izgubile smo kontakt, a razglednica je uvek stajala na polici u mojoj sobi, i sačuvala naše prijateljstvo od zaborava. Zahvaljujući društvenim mrežama pronašle smo se 2010. godine 😉 Moramo jednom zajedno otići u Sarajevo!

Razglednica sa Meteora
26940351_10211002003116489_376655288_n

2015. godine Marko i ja smo posetili Olimpsku regiju i tom prilikom obišli i nezaobilazne manastire Meteora. Oboje smo bili oduševljeni tim čudom nastalim u saradnji prirode i čoveka. A razglednicu smo osvojili na tomboli u autobusu – tačnije on, jer je izvučen njegov broj sedišta , 51. Ova razglednica me uvek podseti na čudesne Meteore, ali i na jedan od najzabavnijih trenutaka ovog putovanja.

Razglednica iz Lutrakija
26940537_10211002007236592_455734253_n
Ova razglednica našla se u mom poštanskom sandučetu 2009. godine. Stigla je tačno za moj 18. rođendan, od moje sestre Milje. Ujedno i razglednica i čestitka, jedna od onih kojima sam se najviše obradovala. Milja mi je čestitala rođendan i napisala da žuri na plažu! Uvek me razneži, ali i slatko nasmeje.
Razglednica iz Bekoktena
26943149_10211002010236667_816336049_n
Bekokten je transilvanijsko selo koje se nalazi na 30ak kilometara od grada Fagaraša. Jednostavnije rečeno – u nedođiji 😀 U ovom mestu sam 2017. godine provela dve nedelje, radeći na dečijem kampu na nemačkom jeziku. Živela sam u jednoj od seoskih kućica sa 17 dečaka uzrasta od 8 do 11 godina, jela ukusnu domaću hranu i ludo se zabavljala! Ovo je mesto koje sigurno ne bih posetila da nisam išla na kamp – jer ga ne pronalazi ni Google mapa!
Da li i vaše razglednice umeju da ispričaju priču?